"O DUHU UREĐAJA"


  tekst: Dean Baričić, svibanj 2007

Povod za pisanje ovog kratkog ogleda dalo mi je proučavanje zapisa Piera Telharda de Chardina - francuskog teologa, filozofa, antropologa, geologa i mistika o svetosti «materije». Naime već dulje vrijeme sam razmišljao o duhovnosti tvari ili očovječenju tvari i prirode. Podjela na duhovno i materijalno je kao stereotip opće prihvaćena. Materija se općenito u strukturnom pogledu predstavlja u dva osnovna oblika: kao određena masa, tj. kao skup čestica i kao elektromagnetska energija odnosno valovi. Tvar obično smatramo neživom, a što je po Teilhardu de Chardinu «izvor svih naših teškoća da je shvatimo». Chardin je govorio da ga snažno privlače dvije stvari neosobni svijet materije, kojeg možemo upoznati uz pomoć znanosti i drugi, koje zahvaljujući objavljenoj Božjoj riječi možemo spoznati uz pomoć vjere. Jedno vrijeme ove dvije njegove ljubavi bile su poput dviju zvijezda na nebu koje se otimaju za njegovu dušu. Konačno ih je doveo u sklad tako što je evoluciju shvatio kao proces kojim materijalni svijet raste u duhu, što je nekoć bio bezlični svijet materije, postalo razumno, samosvjesno kao mi sami. Isto tako je evoluciju shvaćao kao proces u kojem će svi elementi materije postajati međusobno sve više povezani kako bi na kraju tvorili jedinstven organizam. Smatrao je isto tako da će taj jedinstveni organizam biti Kristovo Tijelo, tijelo koje će na kraju oživjeti jedinstvena božanska duša. Nadalje je vjerova da je Bog posvuda prisutan i zato je Svijet smatrao svetinjom. Bio je svjestan da se u nekim elementima svoje razmišljanja približava panteističko poimanju svijeta. Ali za razliku od panteista, on je ustrajao na osobnom Bogu, na Bogu koji nam se objavio u Isusu. Moram priznati da me je ova tematika već dulje vrijeme zaokupljala, a prisjećam se sada pojma poznat u arhitektonskom žargonu kao «Genius loci». Prema mišljenju nekih ne posve znanstvenih teorija, tragedije, neugodni događaji i neprirodne smrti ostavljaju trag na mjestima na kojima su se i dogodile, na neki način da okolina, sastavljen od nežive materije upija te snažne emocije, nakon čega ih stalno emitira. Poznat je osjećaj kad pođete nekud i uhvati vas jeza ili neki neobjašnjivi neugodan osjećaj. Kaže se da je vrlo vjerovatno da se nalazite na mjestu nekakve tragedije, a čiji odjeci otvaraju vrata prošlosti. Isto tako se u radiosteziji, vjerovatno radi o tome da tvari emitiraju određenu vrstu zračenja, energije koje tada hipersenzibilne osobe, pomoću rašlja ili viska mogu «pokupiti».

Što predstavljaju svi materijalni proizvodi, bilo za svakodnevnu uporabu ili kao umjetničko djelo? Po sebi je jasno da je sami duh kroz ljudske ruke i um ugrađen u svaki takav proizvod. Činjenica da je u industrijskoj, tehnološkoj revoluciji i sve ono što je iza toga slijedilo, došlo do pojave otuđenja i mehanicističkog poimanja proizvoda, dok se u stara vremena svaka stvar proizvodila te nastajala kao zanatsko ili umjetničko djelo. U neku ruku, usudio bih se ustvrditi da je i u svaki audio proizvod ugrađena, zasigurno ljudska misao i rad ruku ili posredno stroja. Na određeni način već ta činjenica izaziva našu pažnju. Mogao bih primijetiti i da je osobnost graditelja bilo kojeg od audio uređaja ugrađena u taj isti proizvod. Pod time podrazumijevam cijelokupno čovjekovo znanje i vještine kao i stav prema životu, glazbi i općenito umjetnosti, ukoliko je ta osoba za istim vrijednostima težila. Naravno da su danas rijetki primjerci takvih uređaja, obzirom da je serijska proizvodnja i želja za brzom zaradom ne dozvoljava puno eksperimentiranja i umetanje prevelike osobnosti, koji sigurno nisu tada odraz karikature prirode. Međutim, pažnja, znanje, iskustvo, vještina i velika stvaralačka ljubav za određeno područje čovječjeg zanimanja zasigurno donose potom i bogate plodove. Zaključio bih ovo kratko razmatranje mišlju da i materija može biti produhovljena, ukoliko tvorac proizvoda ugradi u proizvod i svoj duh. Baš kao što u priči o Pinokiu starac Gieppeto izgradi drvenog lutka kojeg u zvjezdanoj noći čarobnim štapićem jedna plava vila oživljava. Započinje tako jedna čarobna pustolovina koja će testirati lutkovu hrabrost, odanost i poštenje - vrline koje će morati steći kako bi postao pravi djecak. Naposlijetku treba reći da je ono značajno, a čemu naposlijetku služe naši hi-fi uređaji je i mogućnost dočaravanja i doživljavanja, u punom smislu te riječi, duhovnosti glazbe koja putem ovih naših transmitera oživljuje stare i nove zvučne zapise.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite nam svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti