DA LI JE HI-FI MRTAV?


  tekst: Dean Baričić, svibanj 2013

Neki dan u pasažu na popodnevnoj kavi naletjeh na Petru, ljubav Hi-Fi dana. Mnogo se promijenilo nakon toliko godina... Da, mnogo se u Hi-Fi promijenio nakon toliko godina. Kako sam jednom pisao, u pionirskim danima ovog hobija (koji tada nije imao pridjev hi-fi, absolute-sound ili state-of-the-art) postojali su zaljubljenici u zvuk. Zaljubljenici u novu tehnologiju koja je prenosila zvuk na daljinu poput radio difuzije, bilo pomoću fonograma i kasnijih gramofona, magnetofona i drugih nosača zvuka. Sama riječ nosač zvuka je imenica koja predmijeva prijenos, transmisiju ili put kroz neki vodič. U tim pionirskim danima zaljubljenici u zvuk nisu pod svaku cijenu bili opterećeni visokom vjernošću zvuka, iako im je to sigurno bila jedna od dobrih namjera i krajnji cilj. Vjerojatno su s više žara podnosili sve nesavršenosti ondašnje tehnologije koja je bila još u povojima. Ono što je značajka svakog pionirskog pohoda jest činjenica da su sami inicijatori i učesnici u tom pohodu izrazito nadahnuti i neki puta praštaju i pokoju grešku.

Tamo negdje 1970-ih godina, sa širenjem popularnosti reprodukcije zvučnog zapisa (posebno na gramofonskim pločama), događa se procvat industrije nosača zvuka i uređaja za reprodukciju. To je sasvim jasno očituje u sveukupnom natjecanju proizvođača uređaja (koji tada već imaju epitet hi-fi) da proizvedu sve bolje uređaje. I kako se u životu se sve odvija u nekim ciklusima, taj peak je možda dosegao vrhunac svoje imanencije i značaja u razdoblju kasnih 1970-ih do kraja 1980-tih godina. Od tada do danas proizvođači raznih elektroničkih uređaja za reprodukciju zvuka se gotovo natječu u svemogućim i koji puta nemoguće kičastim proizvodima, koji više nemaju samo osnovnu svrhu, već kadšto liče na skulpture novoga doba. Ne nalazim u tome ništa posve loše, međutim treba napomenuti da žlica ili nož za jelo nemaju osobitu funkciju ako su ukrašeni briljantima ili su načinjeni od plemenitog materijala. To se sasvim jasno očituje u novijim materijalima nastalim u svemirskim istraživanjima i za potrebe vojne industrije. Pri tome je sasvim bjelodano da je upravo iz vojne istraživačke industrije niknulo nemalo čuda novih tehnologija i to treba znati cijeniti i poštivati.

Međutim, današnja Hi-Fi industrija zbilja nimalo ne sliči na rascvjetani pupoljak, a što znači da se nakon raznih modnih trendova čitava priča oko neke mode svodi kadšto na podilaženje publici (posebno onoj veće platežne moći), a koja bi najradije željela da im na uređaju piše posveta konstruktora urezana zlatnim slovima, optočena briljantima i napisana pokoja cifra - koja u očima drugih izaziva zavist, a u meni izaziva gađenje.

Ova svjetska financijska kriza ima duboko šire korijene od onoga što nam masmediji nastoje prikazati, a to je kriza smisla. Smisla bivstva, kriza morala, kriza gubitka središta i one ljudske nadmoći koja je započela s prosvjetiteljstvom, a koja je očito udarila u debeli zid. Zid preko kojeg se ne može lako proći ukoliko se ne dovine nekom novom načinu prolaska kroz taj zid. Na sličan način kao što svako vrijeme ima svoju duhovnost, koja se napose ogleda u lijepim umjetnostima, slikarstvu, kiparstvu, glazbi, arhitekturi, tako je očita stvarnost da je danas masmedijski prostor inficiran žutilom i crnilom. Taj žuto-crni svijet upozorava da nam nema spasa, osim po zamislima onih koji su to žuto-crni svijet osmislili.

No da zaključim, mislim da Hi-Fi današnjeg doba nije posve mrtav, već je na nekoj transfuziji (da ne kažem tranziciji) u neki novi svijet u kojem će za pokojeg zanesenjaka i dalje biti primaran sadržaj, dok će forma biti ovakva ili onakva. Stoga ne dajte da vas zavedu da je ovo svijet mraka i straha, jer prihvaćajući to stanje kao zdravo za gotovo, ti isti konstruktori su upravo postigli svoj cilj koji je obezglavljenost svekolikog puka, nazadovanje u svemu stvorenom rukom neimara i postavljajući sebe za bogove koji imaju pravo na upravljanje i odlučivanje o tome što je dobro ili zlo.

Komentirajte ovaj članak.
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti