AUDIO ESEJ
vol. 2

  tekst i foto: Dean Baričić, lipanj 2006

Kao što sam već u prošlom eseju istaknuo, glazbeni se ukus kroz povijest mijenjao. To ipak ne znači da je glazba koja se slušala u prošlosti zaboravljena. Čak i više, određeni kompozitori i njihova djela su tek sustavnim proučavanjem u 19.i 20. stoljeću dobila zasluženo mjesto u povijesti glazbe. U današnjem svijetu konzumiranju glazbe, barem na Zapadu, prioritet svakako ima popularna i zabavna glazba. Koliko mi se čini to i nije osobiti problem, jer je odabir onoga što čovjek voli i čemu teži stvar osobne slobode. Ne bih rekao da je popularana i zabavna glazba koju konzumira većina mladih manje vrijednosti i važnosti u odnosu na ozbiljnu glazbu ili jazz. Svakako su zahtjevima mladih osoba i njihovim prepoznavanjima i uspoređivanja sa svojim idolima, bliža zabavna glazba nego ozbiljna u kojoj su izvoditelji i kompozitori još nosili perike.

Osobno poimanje suvremene ozbiljne glazbe je za mene zagonetka, ponajviše jer je ista sklona raznim istraživanja zvukovnih fenomena i novih glazbenih formi. Vremenski odmak će pokazati koliko su današnji kompozitori moderne ozbiljne glazbe spremni ispuniti potrebe za glazbom. U svakom slučaju, glazba prošlih stilskih razdoblja od gregorijanskog korala pa do kraja romantizma i glazbe 20. stoljeća je ona koja se danas uglavnom izvodi u koncertnim dvoranama i opernim kućama. Rekao bih i to da je nepoznavanje i neznanje možda i glavna prepreka što ozbiljna glazba ne privlači pažnju šireg kruga ljudi kao nekada. To ipak ne znači da mlade ljude u osnovnim i srednjim školama ne treba i dalje možda i na pojačani način podučavati povijesti glazbe i glazbenoj kulturi. Činjenica je također da se glazbena kultura, osim u osnovnim i srednjim školama, te glazbenim školama i akademijama, ne podučava sa nastavkom školovanja ako ono nije povezano sa glazbom. Također je i urednička politika medija, bilo TV, novina i časopisa, dijelom ograničena obzirom da je glazba sama po sebi, osim ako se ne radi o velikim imenima, svedena na male minutaže i kratke članke. Treba zato pohvaliti sve časopise koji na hrvatskoj sceni potiču glazbenu kulturu i doprinose svojim radom obučavanju mladih ljudi.

Međutim, moje je mišljenje da je sama važnost koju je glazba u prošlosti za čovjeka imala, počevši od ritualnih obreda pračovijeka, crkvenih obreda srednjeg vijeka, pa do pogrebne glazbe, nažalost danas uveliko umanjena i shvaćena je od većine ljudi vrlo površno. Ono duboko, što se samo može naslutiti iza samih nota, često ostane neotkriveno osim nekolicine onih koji se u dovoljnoj mjeri posvete proučavanju glazbe i dakako izvođenju.

Općenito bih se usudio reći da je današnji prosječni zapadni čovjek, za razliku od istočnjačkih naroda u osnovi postao površan i sve očekuje servirano na dlanu. Bilo to jelo, auto, audio, kuća ili vlastito dijete. Također, danas su ljudi sve više nestrpljivi i žele sve moguće planove i ciljeve ostvariti na brzinu i jednim potezom miša. Možda se zato stvaraju novi pokreti spore hrane, sporog života, kao privlačenja raznim istočnjačkim kulturama. U svojoj biti čovjek dubinski osjeća da nešto nije u redu i da je u odnosu na prirodu, s kojom je nekad bio u ravnoteži, izbačen iz osi. U svojoj biti, vrijeme protječe linearno i osim u posebnim trenucima promijenjenih stanja svijesti (veliki šokovi kod iznenadnih nesreća) i ne može se skratiti ili ubrzati. Pa opet danas se u odnosu na prošla vremena čovjeku nameću i nude sve veće mogućnosti s prevelikim dnevnim rasporedom aktivnosti, a vrijeme prolazi isto kao i nekada. Samo osjećaj za prekomjerne obveze potencira stalni nedostatak vremena, te izaziva dodatnu nervozu i napetost.

U stvari, na određeni način današnje prevelike mogućnosti izbora (od paste za zube do satelitskih programa i izbora zvučnog zapisa) umanjuju vrijednost i značaj samog pojedinog odabira gdje su u potrošačkom društvu čovjek , ljudski život pa i glazba postali roba, kojega kada se potroši treba odbaciti. U svakom slučaju, možemo reći da je umjetnost i ono što je nadahnjivalo različite umjetnike kroz prošla vremena nešto bezvremensko, a opet je i onda i sada na određeni način tijesno povezano sa samim društvenim prilikama te ih odražava.

Može se reći da je glazba u srednjem vijeku bila povlastica odabranih, iako je pučka glazba oduvijek postojala. Tijekom renesanse i prijelaza u barok glazba se počela spuštati donekle i u puk, pa opet glavni nositelj zapadnjačke glazbe je bila crkva. Nestankom feudalizma i kasnijim razvojem kapitalizma, prosječan čovjek je mogao osjetiti blagodati glazbenih zbivanja na širem nivou. Naglašavam da se u ta vremena, kada nije bilo zvučnog zapisa, glazba dakako izvodila u živo.

Poznato je da se čovjek još od vremena starih Grka bavio proučavanjem zvukovnih fenomena (Pitagora), a poznato je da su zvuk istraživali i stari egipadski matematičari. Nadalje, značajne radove na području zvuka dali su G. Galilej, Ch. Haygens i I. Newton. Tijekom 17. i 18. stoljeća i mnogi drugi su se bavili proučavanjem zvuka što je rezultiralo nastankom uređaja kao što su mehanički glazbeni automati. Zapis zvuka na mediju opisao je u 19. stoljeću britanski fizičar Thomas Young. Young je na valjak premazan čađom prislonio pisaljku koja je bila vezana za krak glazbene viljuške. Kada bi pobudio glazbenu viljušku na titranje, odnosno proizveo zvuk, pisaljka je bilježila titranje na valjku premazanom čađi koju je pri tome okretao rukom. Tada je 1877. godine određeni Charles Cross dostavio Fransuskoj akademiji zapečačenu omotnicu s opisom postupka koje je nazvao postupak za bilježenje i reprodukciju što ih prima sluh. Tada se je pojavio gramofon, a ostatak događanja je manje više poznat.

Nastankom građanskog društva, glazba se iz plemićkih palača i crkve polagano selila i u domove imućnijih ljudi. U 20. stoljeću, s pojavom električne energije, razvio se i zvučni zapis kao fonogram, a poslije kao gramofon i radio. U to vrijeme, s početka 20. stoljeća, građanske obitelji su imale u dnevnim sobama pianino, a kasnije su neki ljudi imali i radio, te gramofon. Mogu navesti i primjer velikog kompozitora Puccinija koji je bio gotovo opsjednut tehničkim aparatima i strojevima, kao što su automobil, fotoaparat i gramofon.

  O zvuku
Zvuk je ono što naši preci nazivali "početak". Zvuk je istočnjačko om i zapadnjačka riječ, kako to piše Don Campbell u svojoj knjizi "Mozart efekt". Isto tako se često navodi da sam zvuk može stvoriti materijalne oblike koji utječu na naše zdravlje, svijest i ponašanje (stvaranje pravilnih geometrijskih oblika pri kristalizaciji). Možemo također reći da nam velika djela također mogu dati uvid u način života i funkcioniranje društva u prošlim vremenima. Poslušajete samo bilo koje sakralno vokalno djelo Hildegardse Bingenske, Palestrine ili Allegrija i lako ćete se moći zamisliti u srednjovijekovnoj crkvi. Ono što je očaravajuće u glazbi i zvuku je njihova nepredvidiva priroda. Uvijek ima iznenađenja: novi skladatelji, novi zvukovi, novi glazbeni jezici. Ustvari mogu reći da bi mogli provesti čitav ljudski život proučavajući djelo bilo kojeg velikog skladatelja, a također i tražeći savršeni zvuk sistema. Zvuk kao gibanje zraka i proizvodnja vibracija djeluje na različite načine na čovjeka.

  Izgradnja vlastitog audio sustava
Izgradnja vlastitog sistema teče i razvija se usporedno s izgradnjom vlastite osobnosti. Put je to trnovit, tajnovit i nimalo lagan, a ponekad je i uvelike obeshrabrujuć.

Tome je uzrok što postavljeni ciljevi nisu gotovo nikada u suglasju s ostvarenim planovima i rezultatima. Često je mladom audio entuzijastu u početku osnovna prepreka novac. Pa opet i u srednjovječnoj dobi u kojoj se neke osobe započinju baviti ovim hobijem, kojima prvotna i osnovna prepreka nije više novac, određenu prepreku predstavlja audio iskustvo i to ono vlastito. Sva informativna saznanja sa interneta i raznih publikacija su pri tome dobro došla, ali su od manjeg značaja i važnosti u usporedbi s dužim osobnim iskustvom.

Posebno bih tu istaknuo da se zrelost, koja po meni znači prihvaćanje više kompromisnih rješenja u kojima je sve u ravnoteži, makar ona bila i labilna, stječe tek sa zrelom životnom dobi.

Mladi ljudi su u pravilu neopterećeniji i otvoreniji nego formirane osobe u srednjoj ili starijoj životnoj dobi. To u pravilu ne mora značiti da ukoliko su neopterećeniji da su stoga puno sretniji. Razlog tomu možda leži u mladenačkom entuzijazmu i poletnosti, kada su u pravilu mladoj osobi širom otvorena sva vrata i u život ulaze sa bezbroj otvorenih mogućnosti.

Ponekad je mladenačka energija naglašena u hormonalnom bujanju, te isticanju vlastite osobnosti i osobnih stavova, koja se u kasnijoj fazi života ipak donekle povlači u sebe, kada se često povlači crta životnih pobjeda i poraza te materijalnih, profesionalnih i duhovnih stavova i ostvarenih vlastitih planova.

U tom smislu želio bih naglasiti, a što mogu osobno posvjedočiti, da je mladom audio entuzijastu sigurno dobrodošlo određeno vodstvo ili mentorstvo. Pri tome ne mislim na autoritarno usmjeravanje i forsiranje stavova, čime bi se na neki način mladi audiofil osjećao obezvrijeđen, već na pažljivo i blago usmjeravanje na pravi put. Kakvo vodstvo i uzore imaju danas mladi naraštaji u Hrvatskoj? Općenito gledajući, životne prilike nisu nimalo lagane i previše obećavajuće. Sagledavajući ekonomska pitanja u Europi i Americi može se uočiti da srednji sloj društva na kojem se kapitalizam izgradio polako nestaje, te se gotovo svugdje dešava raslojavanje na vrlo mali broj ekstra bogatih i sve veći broj donekle siromašnih.

To se svakako odražava i na audiosceni, bilo Hrvatske, Amerike ili još uvijek bogate Europe. Bujaju reklame za jeftine audio uređaje i kućna kina koja se prodaju u supermarketim tik uz voće i povrće, dok luksuzni uređaji postaju dostupni samo manjem broju entuzijasta. Reklame i marketing u cijeloj trgovini postaju iz dana u dan sve agresivniji i sofisticiraniji. I uopće se pitam kako se zaštititi od svega nasilja. Možda na neki način treba ignorirati sve agresivne reklame i slogane koji nas mame.

Ponekad pomislim na audio entuzijaste koje sam često sretao kao osobe koje nemaju dovoljno novaca niti za osnovne životne potrebe, a spremni su izdvojiti cijelu mjesečnu plaću za određenu komponentu. Možete reći da je to njihov osobni odabir i naposlijetku osobni problem. Stariji ljudi, ponajprije naši roditelji, bake i djedovi često nam znaju reći kako treba uskladiti mogućnosti i prihode. To je zasigurno istina. Međutim moja je generacija, koja je srednju školu i kasnije školovanje pohađala 70-tih do 80-godina prošlog stoljeća, rasla i stasala u doba kada je naša zemlja koja je donekle bila izvan trgovinskih i potrošačkih tokova u Europi, ipak bila u određenoj zavjetrini, a opet ne toliko zatvorena za svjetske tokove i zbivanja kao bivši Sovjetski savez. Iako većina od nas tada nije imala velike financijske mogućnosti, uz dozu entuzijazma mnogi će se sjetiti kit formi pojačala i zvučnika koji kod nekih i danas u funkciji i sviraju. Nastankom mlade Hrvatske države otvorila su se i to širom sva vrata ove drage zemlje najraznovrsnijim špekulantima i raznim drugim ljudima kojima je prva riječ na ustima profit. Pri tome profit bar za mene osobno nije problem u industriji i trgovini, Po meni problem leži u tome da se sve pore života danas mjere i definiraju na osnovu profita. I umjetnost, koja je donekle u prošlim vremenima bila distancirana od profita, je danas postala metom istoga.

Postaviti ćete pitanje, kako znamo naći pravi put? Osobno bih kao otac rekao da svojoj djeci ne možete pričati bajke o dobroti i poštenju, a ponašati se suprotno. I mala djeca od nekoliko godina već dobro mogu prepoznati prevaru. Odnosno, mladi ljudi ipak oponašaju svoje roditelje prvotno, a onda i šire okružje.

Kako prepoznati zadovoljavajući zvuk sistema? Čovjek se po svojoj naravi ne može na dulje vrijeme zadovoljiti svojom ispunjenom željom. Dok se zadovolji jedna želja, već se rađa nova. Kako to piše Pascal Brukner u svojoj knjizi "Neprestalna ushićenost" - postoji potreba današnjeg čovjeka za određenom napetošću.

  Realitet glazbene reprodukcije
Mogu prvotno upitati sebe i vas kako možete usporediti reprodukciju zvuka i slike na TV prijemnicima. Prihvaćamo da slika na TV prijemniku nije sigurno odraz relanosti. Nadalje, pada mi na pamet i usporedba umjetničke slike na platnu. Sigurno je da čovjek od umjetničke slike ne očekuje realnost kakvu nažalost uporno očekuje od HI FI sustava. Osoba je, gledajući i uživajući u umjetničkom djelu, ispunjena samom ljepotom slike i ona ga oplemenjuje i produhovljuje.

Zašto se onda mi audifil beskonačno opterećujemo dočaravanjem realnosti glazbenog događaja pohranjenom na određenom mediju? Kao da sama činjenica da uređaji za reprodukciju samo stvaraju privid stvarnosti i ne možemo nikako očekivati da će se stvarnosto glazbe jednom zabilježena ponovo oživijeti u našim sobama. To je kao da očekujemo da će gledanje slika na fotografijama samim time oživjeti ljude koji su nekada možda i sa nama živijeli. Ali postoji nešto drugo što može oživjeti, a to su uspomene i beskrajni osjećaji pohranjeni u našim sjećanjima.

S tim u svezi mogao bih reći da ni sama vjernost reprodukcije zvuka nije garancija i sigurnost ugode i kvalitete doživljaja. To tumačim time da i ljudi koji slušaju relativno skromne uređaje pa često i jeftine tranzistore jednako mogu doživjeti i osjetiti draži i ljepotu glazbene reprodukcije. Mogu zaključiti da je očekivanje postizanja realizma u slušanju glazbe na uređajima asimptotska krivulja, a to znači da iako se manje ili više približava, ona u stvari nikada ne može dosegnuti apcisu ili ordinatu.

Glazbena reprodukcija na određeni način oponaša stvarnost glazbenog zapisa nastalog u vremenu i prostoru. Pa opet na drugi način, pri reprodukciji glazbe opet se stvara nova STVARNOST i to opet u određenom vremenu i prostoru koji je nešto novo i ponajčešće nema sličnosti s prostorom u kojem je snimka napravljena.

Isto tako kako stvarnost glazbenih zapisa na medijima putem naših uređaja nikada u potpunosti ne može biti postignuta. Taj odmak. Prolaznost i ograničenja pri ostvarivanju istih uvjeta daje i neku draž cijeloj priči i igri. Još je Platon rekao da je sveukupna umjetnost samo oponašanje stvarnosti. To po meni ni u kojem slučaju ne umanjuje njezin značaj i važnost.