AUDIO DNEVNIK

vol. 8


  tekst: Dean Baričić, prosinac 2006
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  16. ožujka 2006.
Početkom ožujka nazvao me Andrija i ponudio mi Aleph 5 u zamjenu za mog Aleph 3. Malo sam se isprva nećkao, a onda sam jedan vikend posudio Alepha 5 od Darka koji mi ga je rado posudio na 2 dana. Odmah se čulo veći zvuk, kako je to slatko rekao moj mali Luka s 5 godina, on je jedini primjetio da sam donio novo pojačalo. I on je, mali miš, bez ikakva pitanja rekao kako veliko pojačalo bolje svira jer ima veći zvuk. To mi je ujedno bio znak da ga treba kupiti odnosno zamijeniti za mog Alepha 3. 15. ožujka Aleph 5 je prešao granicu i poslijepodne došao u Preradovićevu. Andriji sam dao sliku (ulje na platnu) i neku lovu uz mog Alepha 3. Uvečer sam bio dosta nervozan jer su Tena i ostali bjesomučno buljili u TV. Konačno sam uvečer oko 23h poslušao 2 stare ploče i mogu reći da je nakon prvog zvuka na CD-u koji je ponešto bio napet, uslijedilo olakšanje kada sam se opustio uz zvuke zborske glazbe i 1. stavka Mahlerove 2 sinfonije. Danas dolazi u Zagreb Gianni i naći ćemo se kod mene poslijepodne na slušancu i druženju. Možda dođe i Nenek. Neno je duboko zagrezao u eksperimentiranje s napajačkim kabelima, najprije Suprom, potom Furutech i sada čeka da se stvar usvira i da legne na najbolji način unutar sistema.

  14. travnja 2006.
Kao što vidim, nisam pisao Dnevnik već mjesec dana. Istinski sam zadovoljan s Alephom 5 i kako sistem u cjelini sada radi. Čini mi se da nema više potrebe oko briga s novom opremom. Ponešto me intrigira Memento, ali obzirom da se radi o velikim novcima, to će malo čekati.

  18. travnja 2006.
Čitam knjigu Blink Malcolma Gladwella i mogu reći da je uistinu osvježavajuća i korisna. Zapela mi je jedna rečenica koju možemo dobro protumačiti i primijeniti na hifi, a to je: "Kada nešto rastavljate na dijelove, može Vam promaknuti smisao cjeline". To je upravo ono što se dešava kada zvuk i glazbu seciramo i razmatramo analitički, jednostavno je rastačemo i sama glazba izgubi svoju svrhu koju je prvotno trebala imati.

  7. svibnja 2006.
U proteklih 10 dana bio sam na 5 koncerata, od toga u Lisinskom 2 puta na HRT orkestru (jednom je svirao sir Neville Marinerr + Zagrebačka filharmonija, jednom Wiener Kamer orekestar) i u Rijeci na Viktoru Vidoviću (solo klasična gitara). Moram priznati da me se subotnji koncert s Bečkim komornim orkestrom najviše dojmio. Između ostalog bio je sviran i 1. Koncert za klavir, gudači orkestar i trublju. Solistica na Klaviru je bila određena Vojvođanka i svirala je izvrsno. Nakon koncerta je bio održan razgovor sa solisticom, dirigentom i maestrom Tarbukom. Ono što mi je ostalo u sjećanju je trenutak kada je moderatorica postavila pitanje u svezi same tehnike sviranja i vježbanja. Ono što je odgovorila je bilo u smislu: kada se dođe do jedne točke tehnike, tada se računa interpretacija i ono što se nalazi iza nota. Da li slično može biti usporedivo s našim audio sistemima, kada dođemo do jedne točke balansa i izražaja, a sve preko ili iza toga je stvar ugođaja, interpretacije i samog trenutka u kojem se to doživljava.

  19. svibnja 2006.
Ovih dana sam kupio knjigu Mozart efekt i još malih knjižica Anselma Gruna. Mozart efekt me odmah privukla na čitanje koje sam završio u gotovo 2 dana iako ima punih 273 stranice. Iako mi se je opći utisak na kraju sveo na misao da ono što u knjizi piše su gotovo sve poznate stvari, prepričane na opširan način i začinjene mnogobrojim primjerima, ipak mislim da ju vrijedi pročitati. Očito je da zvuk i vibracije koje su najbitnije u samom zvuku utječu na čovjekovo tijelo, um i dušu i to od pamtivjeka. Kako navodi u knjizi mantra aum je kasnije u kršćanstvu transformirana u amen. To su na kraju tajanstvene stvari o kojima malo znamo, puno puta nešto usput čujemo, a trebalo bi se sagledati u puno širem kontekstu. Kako se kaže u knjizi postanka u POČETKU BIJAŠE RIJEČ. Sigurno je da tijelo koje vibrira dobro se usaglašava s dobrim vibracijama, dok osjeća neugodu kod ložih vibracija. Djela i glazba Bacha, Mozarta, Vivaldija su sigurno blagotvorna za naše uši, tijelo, mozak i dušu. Da glazba može imati iscjeliteljsku moću znali još i Grci, američki indijanci, kao i drugi stari narodi koji su u posebnim trenucima primjenjivali glazbu kao sredstvo za zalječenje. Još bih mogao spomenuti da je interesantno pročitati na koliko polja blagotvornost glazbe se može protegnuti i svakako bi trebalo bar dio tih uputa primijeniti za sebe, obitelj i djecu.

  31. svibnja 2006.
Jučer sam kupio nekoliko prekrasnih ploča, dvije od njih su s Janigrom. Nakon pranja čovjek se ne mož načuditi kako ploča stara nekih 50-ak godina tako dobro može svirati. Jedne noći slušajući Noć šišmiša, znajući da slušam Bachove Cello suite, ali ne znajući tko ih izvodi ostao sam budan do 4 sata ujutro čekajui odjavu, a kako bih čuo tko ih je izvodio. Za nekoliko dana uz veliku muku u Deancing bearu sam kupio trostruki disk Aleksandera Knazieva. Disk je uistinu toliko dobro snimljen, a ponajviše me se dojmila sama izvedba mladog ruskog cellista.

  20. lipnja 2006.
U posjeti na slušancu su neki dan bili Darko i Davor. Bilo mi je ugodno čuti kada je Darko rekao da mu se jako dopada zvuk mojeg sistema. Ovo kažem, obzirom da čovjek koji 25 godina sluša isključivo Quada sigurno zna što je dobar zvučnik i kako on treba zvučati. Inače kod mene u posjeti je u nedjelju bio Ozren. Poklonio sam mu spirit level Audio tehnice, a uzeo je na probu i moje OCOS-e koje mi je sutradan vratio obzirom da mi je rekao da mu bolje radi njegov Kimber 8TC u što iskreno rečeno nisam baš uvjeren.
Inače u stanu je strašno vruće i gotovo da se neda živjeti a kamo li slušati glazba. Tako će vjerovatno biti sve do godišnjeg odmora. Kupio sam iz Amerike i knjižicu Hifi News Sound bites. Čini mi se jako interesantna obzirom da je to ustvari opisana povijest HI FI- a. Uglavnom se govori o britanskoj i američkoj školi dobrog zvuka, a i spominju se pioniri u HI FI-u, a isto tako i sve važnije osobe koje su doprinijele svojim radom i trudom boljoj kvaliteti današje reprodukcije.

  26. lipnja 2006.
U subotu smo slavili rođendane naših malih blizanaca. Bilo je toliko vruće da sam oko 6 sati poslijepodne izašao malo u šetnju, a usput sam kupio i Collection, novi broj HiFi Choicea. Broj je posvećen najboljim uradcima u sferi audio. Jsno da se je tu našao i novi Guarneri Memento. Iako je recenzent Alen Sircom dosta šturo predstavio Mementa, dalo se je iščitati da zvučnik ima potencijala kako bi to rekao naš dragi prijetelj Ricky s kojim sam između ostalog bio u subotu prijepodne na kavi. Inače me ponovo golica misao kao bi bilo da kupim Mementa. Siguran sam da bi svirao na drugi način, a iskreno rečeno da li bih bio sa zvučnikom od 58.000 kn puno zadovoljniji, a pogotovo nakon što sam prevalio toliko vlastitih misli o relativnosti skupih sistema, nisam previše siguran da bi to ovog trenutka bio najbolji potez. Usput rečeno, prodao sam OCOS-a Tediju iz Rijeke koji je svojedobno kupio i moj tuner Sansui TUX 701. Koliko mi je žao što se rastajem od OCOS-a toliko mi je i drago da dođe u dobre ruke, a ne da stoji kod mene u ormaru.

  6. lipnja 2006.
Ovih dana je malo ohladilo u stanu pa se moglo malo i baviti svojim sistemom. Ponovo me iznenađuje kako dobro svira tuner Meridian 104 FM. Zanimljivo mi je primijetiti da sistem preko ljeta, kada su u stanu temperature veće od 25 st. C svira tromije i uostalom ne tako dobro kao u proljeće i jesen. Inače od Danka sam čuo da slijedeći tjedan dolazi Guarneri Memento u Zagreb i ustvari bih ga jako volio čuti kod sebe. Zanimljivo je da sada kako svira sistem je po meni toliko dobro, da ne znam ni sam kako bi Guarneri Memento mogao u mom sistemu nadmašiti zvuk i u kolikoj mjeri postojećeg Auditora. Svakako me živo zanima o čemu se radi.
Bio sam prije podne kod Krkija na kavi i jedan drugome smo se žalili koliko bedastoća i napornih ljudi u posljednje vrijeme srećemo oko sebe, a prag tolerancije za glupost je sve niži. Naposlijetku čovjek shvati da je cijela priča i opterećenje o tome kako sistem svira prenaporno da bi to čovjek podnosio dulje vrijeme, tako da je normalno da se povremeno ohladimo i onda ponovo uzbudimo tijekom mnogih godina bavljenja ovim hobijem.

  7. srpnja 2006.
Jučer sam ponovo posudio knjigu Neprestana ushićenost. Popodne sam se u gradu susreo i Milivojem Zenićem s kojim sam pošao popiti kavu, a jako drago mi je bilo kada sam saznao da Milivoj u svojoj video arhivi ima određene filmove na DVD u za kojima sam dugo i do sada uzaludno tragao. Svakako da sam se odmah predbilježio za nekoliko filmova kao Hirošimo ljubavi moja i Mahler Kena Russela. U ponedjeljak bih se s Markom i Milivojem trebao naći na kavi pa se rodi možda neka dobra ideja i suradnja između Marka i Milivoja.
Nadalje, kako sam se uvečer odmah bacio na čitanje knjige, kratko sam počeo raditi bilješke čitanja, s mislima koje sam smatrao posebno važnima i interesantnima. Kaže Pascal Brucner u jednom poglavlju svoje knjige: "Što je navika? Vještina štednje energije. Ona nastaje iz potrebe da se sačuvamo, ne moramo svakoga jutra sve iznova raditi... Držimo do svojih navika jer one daju ritam našem životu, one su njegova kralježnica. One nisu samo jednoličan šum, one svjedoče i o našoj vjernosti sebi samima. Odreći ih se značilo bi odreći se sebe. Opsjednut izvornim, Zapad njeguje suviše negativno viđenje ponavljanja. Postoje kulture u kojima ponavljanje - primjerice ponavljanje teme u arapskoj ili indijskoj glazbi, ona nepomičnost beskonačno održavanje note- na koncu pridonosi isticanju neprimjetnih razlika. Te naizgled strašno monotone melodije proizvode beskrajno male varijacije. One se natječu s tišinom i opčinjuju nas tim jedinstvenim načinom napredovanja ostajući na mjestu". Još jedno značajno zapažanje između kulture Amerike i Zapadne Europe: "Privlačnost je Starog kontinenta u raznovrsnosti njegovih kultura otpornih na planetarnu unifikaciju. Magnetizam je Novog svijeta u refleksu sustavnog otkrivanja novoga. Roditi se ovdje znači imati predhodnike, posjedovati znanje iz dugih prošlih stoljeća, a roditi se ondje znači izbrisati predhodnike i skočiti u obećanu zemlju budućnosti". Naposlijetku moram priznati da ono što me zadivljuje ako to smijem reći kada čitam svoj dnevnik kako se iz malih sitnih, posve običnih dana i razmišljanja gledajući u cjelini nazire nešto veće od svakodnevice. Čini mi se da isto tako kada sam vidio svoje slike postavljene 1998. godine na samostalnoj izložbi na Medicinskom fakultetu da je cjelina bila mnogo dojmljivija od svakog zasebne slike. Mogao bih ta razmišljanja protegnuti i na naš hobi audio, a to je da cjelina dobro ugođenog i posloženog sistema može često rezultirati nečim većim od svakog dijela sistema posebno.

  17. srpnja 2006.
Isprintao sam nešto članaka s interneta o povijesti dokolice i potrošačkom mentalitetu, te ih pročitao preko vikenda u Jadranovu. Interesantna mi se učinila studija odnosno knjiga mladog pulskog povjesničara Igora Dude, te sam u ponedjeljak kupio njegovu knjigu pod naslovom U potrazi za blagostanjem. Knjiga je bar na prvi pogled jako interesantna i govori o poslijeratnom vremenu provođenjna dokolice i navikama radničke klase u onim poslijeratnim vremenima u Hrvatskoj.
Osim toga, nakon kontakta i prikupljanja feedback informacija o prvim slušnim iskustvima s Guarneri Memento zvučnikom, mogu reći da sam poprilično iznenađen reakcijama ljudi koji su ga tijekom vikenda slušali. Interesantno mi je spomenuti da osim mene i još možda dvije osobe koje su odmah prepoznale visoke domete ovog zvučnika, komentari su uglavnom na strani kako zvučnik i prateće komponente nisu još usvirane i ne može se čuti prava slika i potencijal istog. Mogu reći da su po mojem sudu takva ocjena vrhunskog sistema i samog zvučnika pomalo bahata i podsjeća me na slične komenetare na Audiosajamu prošlih godina koji se je održavao tijekom vikenda u ranu jesen, prvotno u Esplanadi, potom u Westinu i napokon u Sheratonu, a u stilu da se na sajmu nema zapravo što pošteno čuti. Istina je ustvari da komponente i sam zvučnik nakon moŸda desetak sati sviranje uistinu nisu usvirani, ali ono što sam osobno čuo u prvo popodne nekih pola sata koliko sam imao prilike odvojiti, je bilo uistinu veličanstveno i možda postoji određena doza bahatosti ili bolje rečeno hrvatskog jala, kada se izriču takvi komentari da "sistem ima potencijala" ili da tek treba pričekati da se sve usvira pa će se onda moći reći sud o zvuku Mementa.
Čitam potom u knjizi Igora Dude interasantnu definiciju biti konuzumerizma: "Dva čimbenika temeljna za razvitka potrošačke kulture, želja i mogućnost, tako se neprastano nadopunjuju i potiču jedan drugoga: kada date mogućnost zadovoljenja jedne želje, odmah se rađa nova koja traje i traje sve dok mogućnosti ne dostignu razuinu na kojoj je mogu ostvariti. Veća zarada stvara i veća očekivanja..." Nadalje, glede definicije slobodnog vremena može se reći: "To je vrijeme oslobođeno od organiziranog rada" iako se često rabe kao sinonimi teoretičari uglavnom prave razliku između slobodnog vremena kao vremena zauzeto obiteljskim i društvenim obvezama koje nisu dio rada i ne donose zaradu i s druge strane dokolica, je neformalna i neoraganizirani dio slobonog vremena njegov slobodniji dio, odvoje od svih radnih, obiteljskih i društvanih obveza, ispunjen aktivnostima po mjeri pojedinca, kojima se on predaje radi opuštenja, skretanja misli, širenja znanja i oslobađanju kreativnih sposobnosti. Isto tako interesantna mi je misao da "...vrijeme je sada plateŸno sredstvo, ono se ne provodi već troši. Novi princip je ustoličen u devetnaestom stoljeću kada vrijeme prestaje biti sporo i neorganizirano, prestaje protjecati samo u skladu s prirodom, dnevnom svjetlošću i godišnjim dobima. Vrijeme tada sve češće mjere satovi koji su ga strogo podijelili na radno i neradno. Znakovito je navike života brže mijenjalo u gradskom radničkom stanovništvu, dok je ono sporije mijenjalo svoj način života. Isto tako navodi se da su pripadnici Frankfurtske škole Adorno i Horkheimer tvrdili da potrošačko društvo ljude pretvara u disciplinirane i pasivne potrošače koje je lako instrumentalizirati dok masovna kultura popularne glazbe, filmova i oglašavanja, lišava mase svake kreativnosti i originalnosti. Isto tako naglašava se da se vrijeme dokolice nije moglo događati izvan političkog i socijalnog konteksta ukupnog vremena, jer o tom je okruženju ovisilo koliko će slobodno vrijeme trajati, koliko novaca na njega će moći biti utrošeno, gdje se može i smije otići, gdje otputovati, koja je literatura popularan za čitanje, kakvi će filmovi biti u kinu, te kakva će glazba svirati na radiju.

  22. srpnja 2006.
Razmišljam malo jedne večeri na godišnjem odmoru u Jadranovu o kompleksnosti mogućeg izvora komponenti u audio lancu. Na isto me je potaknula rečenica iz knjige Theodora Zedlina INTIMNA POVIJEST ČOVJEČANSTVA, a koji kaže: "Ono što mislimo o drugima kao i ono što vidimo u zrcalu kad pogledamo sebe, ovisi o onome što znamo o svijetu, o onome za što cijenimo da je moguće, o tome kakve uspomene imamo i tome jesmo li odani prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Ništa ne utječe na našu sposobnost nošenja sa životnim poteškoćama kao kontekst u kojem ih promatramo, što veći broj konteksta između kojih možemo birati, to se poteškoće manje doimaju neizbježnim i nepremostivim". Osobno mi se čini da je sličnost moguće primijeniti i na slaganje audio lanca. Jasno je da postoje nebrojene mogućnosti kompozicija u stvaranju audio sistema, ali upravo ta mogućnost predstavlja, osim poteškoće i mogućnost raznolikih kompozicija. Pada mi na pamet da se slična usporedba može povući i u slikarstvu, koje tako često spominjem u želji da jasnije dočaram svoje misli. Izbor platna, boja i kista ili bilo kojih drugih rekvizita u različitim tehnikama slikarstva predstavljaju i daju umjetniku mogućnost nebrojno načina da se izrazi u svojem djelu. Tako isto i naše umijeće, znanje i sluh pružaju veličanstvenu priliku da iskažemo svoj stav prema glazbi, stvarajući od audio sistema ono za čime težimo, stvarajući donekle na taj način i odraz samog sebe. Nadalje, zapažam još jednu po mojem sudu interesantnu rečenicu u istoj knjizi: "Tijekom povijesti, ljudi su neprestalno mijenjali naočale kroz koje su promatrali svijet i sebe same". Pomislite samo koliko se potencijalne kreativnosti krije u vama. Neki će je usmijeriti na način ispunjenja audio hobijem, ali svakako treba uvažavati činjenicu da se svestrani ljudi koje zanima više područja života bolje nose i sa samo jednim vidom dokolice kao što je slušanje i uživanje u glazbi koju volite.

  25. srpnja 2006.
Ponovo u ranu zoru čitam knjigu INTIMNA POVIJEST ČOVJEČANSTVA. Zamjećujem pri tom jednu rečenicu arapskog pjesnika Al Abbasa, koji objašnjava strast kao ZUDNJU ZA NEUHVATLJIVIM, IDEALI UVIJEK OSTAJU NADOMAK DOMAŠAJA! S tim u svezi interesantno mi se čini i zapažanje i misli iz iste knjige o pojmu potrošačkog društva. Isto je prema riječima Theodora Zedlina pojava 18. stoljeća, a pojam hobija je ustvari izmišljen u Engleskoj. Kaže: "svi su vjerovali u štednju, sve dok industrijska revolucija nije gomilama pružila jeftinu robu i novce kojim aće to kupiti... Amerika jest Zemlja žudnje. Prije je bila samo zemlja ugode. Konzumacija je iznova definira kao zadovoljavanje žudnje umjesto zadovoljavanje potrebe".

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare Dnevnik - vol. 8.
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti.