AUDIO DNEVNIK

vol. 7


  tekst: Dean Baričić, studeni 2006
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

 
Neda mi vrag mira pa sam jučer dobio Wire World Polaris 1 metarski RCA kabel na probu. Moram priznati da mi se zvuk prilično dopao, nekako je sve lakše i prozračnije. Vidjet ćemo kako bi bilo prodati Skya pa kupiti jeftinijeg Eclipsa. Treba pričekati sajam u Sheratonu pa će se to tada već nešto odviti. Inače imam neku virozu te sam jako ljut i sve me pomalo smeta. Sad vidim kako je teško biti bolestan.

  19. listopada 2005.
U međuvremenu sam početkom rujna naručio i dobio nove lampe za Modulus tipa 6 H23 EB. Nakon usviravanja od nekoliko dana zvuk mi se je činio dosta bogatiji i puniji, a ponešto i otvoreniji, tako da sam uredno vratio Polaris kabel i zahvalio se na posudbi. U petak i subotu sam bio u Sheratonu na hifi sajmu. Kod Tončija je svirao Amati Anniversary s Kuzma gramofonom i to je bilo jako dobro. Inače, bilo je još zgodnih sistema, a spomenuo bih tu Gamut zvučnike sa Scan Speak driverima, nešto poput Sonusove škole. Žao mi je što nisam ušao u sobu s MBL zvučnicima za koje sam čuo da su svirali jako dobro. Inače, moram priznati da su mi čudni neki komentari prijatelja audiofila koji velevažno izjavljuje da se na sajmu nije imalo što čuti. Mislim da je to ipak vrlo prepotentno i neukusno, jer ono što je bilo za čuti na sajmu uvelike nadmašuje ono što ti ljudi često slušaju kao kućne sisteme.

  25. listopada 2005.
Jučer smo bili u Lisinskom na lijepom koncertu: Rachmaninov i Tchaikovsky. Poslijepodne sam u gradu sreo frenda koji je previše opterećen reprodukcijom zvuka koji on sluša pomoću slušalica.

  4. studenog 2005.
Jučer je na slušancu bio Stanko. Slušali smo nekih sat i pol vremena i Stanko je došao do zaključka da mu je stari sistem prije nekoliko godina bio puno emocionalniji. Nešto se promijenilo na bolje kada smo umjesto ruskih lampi stavli u Modulusa Telefunken, ali veli da mu je osjećaj ostao da je stari sistem sa Signumima i Minima Amatorom bio puno draži. Možda i ima nešto u tome, iako je naše slušno pamćenje jako jako relativan pojam i može prevariti. Sjećam se i da je Edi znao reći da mu je Minima Amator s Coplandovim preampom u jednoj fazi slušanja bio najbolji zvuk koji je čuo kod mene. Uostalom uistinu sam u sistemu promijenio tijekom ovih 4 godine dosta stvari. Prvo počevši od zvučnice, interkonekata, ručke, zvučnika, a i bilo je raznih varijanti s filterima za struju.
Napisao sam mail Bojanu i kukao nad svojim mukama, koje se povremeno javljaju zbog nezadovoljstva zvukom koji slušam. Sada se samo u maglici mogu prisjetiti jedne večeri sa Signumom i Glider zvučnicom kada sam slušao mono ploču Zinke Kunc Milanov snimljenu u Metropolithenu. To je bilo tako dirljivo, da mi je od onda ostalo u dobrom sjećanju. Povremeno nadem neku ploču koja isto tako dovede čovjeka do nekog osjećaja dirnutosti u dno duše. Možda na taj utjecaj ima i opuštenost tijela i opće raspoloženje kako veli Mark Anstending u svojim razmatranjima, a sigurno je da i to ima velikog utjecaja.
Ponovo isčitavam zapise Marka Anstendinga koji kaže da se u relativno kratkom periodu usporedjivanja i testiranja A/B može potkrasti pogreška koja ovisi uvelike o psihofizičkom trenutnom stanju.

  14. prosinca 2005.
Sada vidim da nisam pisao dnevnik skoro mjesec i više dana. Zanitrigiralo me pojačalo Pass X 150.5 kojeg sam imao na probi ovog ljeta, ali sam se ohladio od njega. Možda nešto poduzmem s kabelima Audience Au 24 obzirom da je OCOS ipak star skoro 10 godina. Pojačalo i ostalo neka pričekaju još neko vrijeme. Uostalom, ono što mogu danas dobiti za Aleph 3 (a to je oko 8000 kn), neće biti bitno različito što ću moći za koju godinu dobiti za njega, a uostalom Vedran je rekao da se Aleph 3 već i amortizirao nakon 9 godina.

  19. prosinca 2005.
Danas sam dobio potvrdu s interneta od Mr. Steina da je sve u redu s narudžbom Audienca Au 24 i da bi za 10-15 dana paket trebao biti u Zagrebu. Jako se veselim i vidjet ćemo što će novi kabel koji bi trebao zamijeniti OCOS-a donijeti u sistem. Inače, nisam slušao već gotovo 3 dana sistem i moram priznati da sam se zaželio glazbe. Možda danas uspijem uhvatiti malo vremena i poslušati koju ploču.

  30. prosinca 2005.
Pišem ove riječi na zadnji radni dan u 2005. god. Rezimirajući ovu godinu mogu reći da je u svemu bila nekako prosječna. U svakom slučaju od 2006. godine očekujem neke pozitivne promjene, pogotovo u profesionalnom životu. U pogledu audia mogu reći da sam ove godine u svibnju kupio HYDRU 6 i da je to bio odredjeni pomak u zvuku na bolje. Isto tako pred kraj godine je izašao novi GUARNERI MEMENTO čiji mi se stalak baš i ne dopada previše. Ono što mi se najmanje dopada je cijena od 58.000 kn, što sigurno ne spada u moj doseg financijskih mogućnosti. Nadalje, pred sam kraj godine izašao je i Pass XA 30 koji jako lijepo izgleda, ali obzirom na svega 30 W i 25% manje W na 4 Ohma, mislim da ne bi bio preveliki dobitak kupiti istog. Od važnijih stvari napomenuo bih i narudžbu Audience Au 24 kabela koji bi prema svemu trebao stići početkom siječnja 2006. godine. Biti će to interesantno iskustvo, čuti tako hvaljen kabel umjesto OCOSa. Što se tiče druženja, mogu reći da sam se najviše vidjao s Rikijem i to obično nedjeljom kod njega na kavici. Slušanja glazbe unutar moje sobe nije bilo previše, čini mi se da se brojka drži oko 300-tinjak sati, što nije niti 1 sat na dan. Ali u svakom slučaju je bilo dobrih vinila, od prošle jeseni sigurno stotinjak i to biranih. Godina dana je prošla kako imam perač ploča VPI 16.5., oprano je svega 200 ploča, što takodjer nije previše. Kupljena je tekućina za pranje ploča VPI RCM fluid i L'Art du Son tekućina i čini mi se da su obje puno bolje od pripravka koji je spravljao Edi.
  Od važnijih stvari bih svakako spomenuo učlanjenje u Sonusfaberclub.dk u koji sam se učlanio tijekom zime 2005. Cak sam i napisao Audio Essay koji sam preveo na Engleski i poslao u sonusfaberclub. Takoder sam predsjedniku kluba Hansu Brinchu poslao recepturu solucije za održavanje i čišćenje zvučnika.

  18. siječnja 2006.
Obzirom da sam dugo očekivao pošiljku s kabelom iz Amerike, ona je konačno stigla 16. siječnja. Kutija i sam kabel kada sam ga ugledao nisu baš ulijevali preveliko povjerenje, medjutim kada sam ga spojio i čuo kako svira oduševljanju nije bilo kraja. Kabel do danas ima svega 12 sati i nakon oduševljavajuceg zvuka, isti se je malo pokvario, ali nadam se toplo da ce nakon 50.-tak sati sve doči na svoje. Supruzi se takoder kabel dopao svojom neupadljivošcu, što mi je posebno drago. Odlučio sam da OCOS-a neću prodavati jer ne mogu za njega ništa dobiti, radije neka čeka u ormaru, možda mi kada još zatreba.

  19. siječnja 2006.
Čitam knjigu «Pohvala sporosti» i uživam u svakoj rečenici. Zadnjih 5 godina i sam osjećam u mnogome ubrzanje životnog tempa i ne mogu cesto doći do daha. Izdvajam jednu od rečenica pri kraju knjige: «više gotovo ne znamo uživati u nečemu jer neprestano gledamo naprijed , prema onome što je slijedeće u redu». Tu se odmah prepoznajem, kako nisam promijenio i usvirao novu komponentu , a vec želim novu promjenu. To je zamka brzine. Kako kaže Carl Honore, ne postoji univerzalna formula za usporavanje, niti univerzalni vodič za postizanje prave brzine. Svaka osoba, postupak, trenutak ima svoj Eigenzeit. Cilj je ustvari naći TEMPO GIUSTO.


  31. siječnja 2006.
Imao sam priliku preko vikenda doma slušati Burmester izlazno pojačalo 956 KM II. Mogu reći da su prvi dojmovi, iako je uredjaj izašao direktno iz kutije, bili jako dobri. Na slušancu je bio Stanko kojem se isto tako dopao, a onda u nedjelju poslijepodne je bio i Branko. Njemu se zvuk isto jako dopao, iako je imao zamjerku na veličinu glasova i instrumenata koji su mu po njegovu mišljenju bili malko preveliki. Još je primjetio dezorganiziranosti prostora, koja bi se mogla pripisati neusviranosti uredaja. Sve u svemu mogu reći da se radi o izvrsnom proizvodu sa izvrsnim designom, a bogami i cijenom od 7.000 Eura. U svakom slučaju ostajem uživati u svom Passu i Modulusu, koji iako nije tako moćnog zvuka, daje neki dojam intimnosti koji Burmester nije pokazivao. Da li je Aleph 3 ispravan što se tiče prezentacije zvuka, a Burmester prenaglašen ovaj tren ne bih znao odgovoriti. U svakom slučaju radosno ću ostati živjeti s Passom i vratiti Burmestera.
Glede Audienca Au 24 sam dobio odgovor od Roberta Steina iz usedcable.com preko kojeg sam ga i kupio da mu je ipak potrebno nekih 100-200 sati za potpuno usviravanje, a ne 50 sati kako piše u katalogu proizvodača. Kabel za sada ima nekih 70 sati i svira jako dobro, tako da nemam namjeru ga pretjerano opterečivati sa usviravanjem. Vjerovatno će sve tijekom proljeća leći na mjesto. A u pogledu kvalitete zvuka mogu samo istaknuti da Audience Au 24 daje puno življu i svježiju sliku, odnosno upravo ono što me je sa OCOS-om pomalo smetalo, a to je ta neka beživotnost. Kako kaže Stanko, možda je i OCOS umoran od sviranja nekon proteklih 10 godina.

  14. veljače 2006.
Od prvotnog oduševljenja do razočarenja u Audience Au 24 je prošlo gotovo mjesec dana. Nakon što sam spojio ponovo OCOS-a u sistem osjetio sam olakšanje. Audienca sam dao frendu na usviravanje na cooker, pa ćemo danas uvečer vidjeti što se još može evenetualno izvući iz njega. Naime počelo me je smetati činjenica da gramofon sa Audiencom nije dobro svirao, a kada sam vratio OCOSa sve je leglo na svoje mjesto, možda još i bolje. Pogotovo se to čulo sinoć kada sam slušao Ruggiera Riccia sa Glazunovim violinskim koncertom. Trenutak koji je trajao nekih 25 minuta, tako da se ne može reći da je trenutak, je bio čista magija.
Inače, od Pere sam nabavio tuner Meridian 104 FM koji se pokazao kao remek djelo u tunerskom svijetu. Jučer mi je Edi pomogao montirati Fracarro antenu FM 5 i zvuk tunera je toliko dobar da ga slobodno mogu usporedjivati s gramofonom. Možda malo čudno zvuči moja opservacija, ali je tako. Zvuk tunera je pun, bogat, prostoran i sve ostalo u samim superlativima.


  15. veljače 2006.
Jučer sam bio s Rikijem kod Kikija na slušancu. Usput sam ponio svoj Audience Au 24 da ga čujemo kod njega. U svakom slučaju ono što se imalo za priliku čuti kod Kikija nije nešto naročito, više mi sve zvuči kao neki razglas. Isto tako niti Audience se nije pokazao odveć punog zvuka, tako da sam nakon povratka kući prespojio Auidenca i OCOS-a i čak je i supruga koja nije pozorno slušala već je čitala knjigu čula promjenu na bolje kada sam prespojio OCOS-a tako da Audience svakako ide na bubanj, pa koliko za njega dobio da dobio. Danas sam uputiom mail Robertu Steinu preko kojeg sami i kupio kabel i čekam odgovor.
Isto tako za oko mi je zapela knjižica «Stalna ushićenost» Pascala Brucknera, koju mi je Tena posudila u knjižnici obzirom da je nema u knjižarama za kupiti. Knjiga je fenomenalna.
Naveo bih neke od rečenica koje su mi zapele za oko i dušu: «najgore što nam se može dogoditi jest proći pokraj sreće i ne prepoznati je. To znači čekati otkupljenje čudom i ne vidjeti čudo u onom što upravo živimo».
Nadalje kaže: «Postoji i dublji uzrok osjećaju zavisti - što se sreća više nameće kao konačni cilj, to više gubi sadržaj. Neodredenost njene poruke u isti mah je njezina snaga i prokletstvo.
Sreću ćemo zasigurno promašiti ako previše vjereujemo da nije istinska, da samo odabrani posjeduju njezin ključ. Ali sve bi bilo jednostavnije kad bismo se zadovoljili s onim što trenutačno doživljujemo. Ima u čovjekovom životu drugih puteva sreće, drugih zadovoljstava. Kao što nam umjetničko djelo otkiva nove oblike života i tako pridonosi tomu da nam bude ljepši, postoje oko nas zavodnici, solarna bića, koja zrače, koja nas pozivaju da iskušamo nešto drugo. Dvostruki škripac: biti uhvaćen poput kameleona u zamku svih dopuštenih slika sreće, ili ostati zazidan u sebi, žvakati svoj mali život kao bezokusnu žvakaću gumu.
Nije li sama moderna umjetnost proces «preobrazbe banalnog». Ona s jedne strane klasično djelo, platno, skulpturu, desakralizira uporabom najobičnijeg materijala, s druge strane te trivijalne predmete uzvisuje izvlačeći ih iz njihova uobičajena okruženja stavljajuci ih u novo, djuci bilo kakvom potrošnom proizvodu umjetničko dostojanstvo.
Pravo je pitanje ovo: koju smo cijenu pripravni platiti da bismo imali novaca, koje mu mjesto želimo dati?
Budući da je skromnost očekivanja, svojstvena starim vremenima, zamijenio rast želja, danas živimo s nikad zadovoljenom željom, nitko nije dostatno voljen, obdaren, nagradjen.
Paradoks je u ovome: dobra postignuća bez napora nemaju nikakvu vrijednost (zato nas sasvim besplatna roba ne privlači, nego pobudjuje gadenje).
Da bi zadovoljstvo bilo potpuno, treba polako napredovati , dugo promišljati svoje planove, izbjegavati žurbu, koja upropaštava i lijepe pobude.
Ipak se može nešto zaključiti: budući da je sreća izraz spasonosnog odvajanja, budući da želi umaknuti prokletstvu trajanja, zamrznuti budućnost, ona ne može biti konačna svrha ljudskih društava niti osnova djelovanja. Treba je kao i patnju podrediti slobodi. Na trenucima podudarnosti sa samim sobom i sklada s prirodom, na tim svijetlim stranicama što nam preobražavaju život, ne možemo utemeljiti ni moral, ni politku ni kakav projekt.
Napokon možda je vrijeme reći da je tajna dobrog života rugati se sreći, nikada je ne tražiti kao takvu, uzeti je ne pitajući jesmo li je zaslužili ili pridonosi li uzdizanju ljudskog roda, ne zadržavati je, ne žaliti za njom ako je izgubimo, ostaviti joj njezinu nepredvidljivost, koja joj omogućuje da se pojavi usred običnih dana ili se iskrade iz velikih dogadaja. Ukratko, držati je uvijek i svagdje sporednom, jer ona dolazi samo uz nešto drugo».

  17. veljače 2006.
Nadam se da ću uskoro prodati Audience Au 24 i da cu iako izgubiti nešto novaca ipak dobiti bar 70 % vrijednosti.
Čitam razne preporuke o raznim sistemima i mislim si da li današnji ljudi čitaju preporuke kako naci ženu ili nešto slično i upravo mi se čini da ljudi upravo tragaju za takvim preporukama, kojih je puno u raznim žurnalima. Da li to vrijedi, da li ti netko može dati preporuku kakva će žena biti za 10 ili više godina ili kako odgajati vlastitu djecu. Pomalo se pitam, nije li ta silna nesigurnost u svoj stav i tradicionalne vrijednosti uvelike narušena u današnje vrijeme. Tradicionalne vrijednosti su zamjenjene novim instant formulama: kako zaraditi novce, kako uhvatiti sreću, kako dosegnuti puninu života. A sve je to već davno davno otkriveno i zapisano tako da se ljudski način razmišljenja nije očito puno promijenio. Samo su vremena takva da je ponuda svega: od hrane pa do aparata i svih ostalih nepotrebnih stvari sve veća, moglo bi se reći čak da vlada pomalo nasilna kultura ili bolje rečeno nekultura i agresija svih mogućih reklama kojima smo neprestance izloženi.
Pitam se kako se obraniti od tog silnog nasilja i neukusa. Treba se svakako distancirati i promišljati sve u punini vremena, a u odnosu na stare knjige i izreke i u skladu sa vlastitim životnim stavovima. Za to sigurno treba vremena, stati, usporiti malo razmisliti o svakom potezu koji čovjek namjerava napraviti. A opet s druge strane, vrijeme te gazi i ne da ti disati, a kamo li misliti i promišljati takve stvari. Što je meni trebalo znaciti ova promjena kabela s postojećim OCOS-om. U toj lažnoj nadi za boljim, kako u životu tako i u našem hobiju sam nasanjkan raznim reklamama i napisima u raznim audio časopisima koji se isti kabel hvali kao svetu kravu. Sigurno je dio tog problema u slijepom vjerovanju svemu što se piše i govori. No kako nisam od onih koji bi sa toliko rešpekta prihvatio stav i zvuk koji mi ne odgovara i jednostavno sam rekao ne. Mislim da ću malo usporiti s izmjenom komponenti u sistemu i posvetiti se slušanju glazbe koliko to vrijeme i mogućnosti budu dozvoljavale, a svakako i ženi i djeci.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare Dnevnik vol. 7.
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti.