AUDIO DNEVNIK

vol. 5


  tekst i foto: Dean Baričić, rujan 2006
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  12. svibnja 2004.
Sad tek vidim koliko nisam dugo pisao ovaj dnevnik. U međuvremenu sam prošlih dana isprobao vrhunski kabel AudioQuest Sky. Izvrstan je po svakom parametru, a tako i po cijeni koja je 10.800 kn ili za cash 9.000 kn. Što je previše je previše, ponajprije za moj skromni budžet.

  21. lipnja 2004.
Jasno da nisam odolio već sam se počastio Skyem. Odlično je legao u sistem, preostalo je još samo prodati Gryphona. Mislim da neće baš biti lako, ali uz malo sreće nadam se da ni to nije neostvarivo. Oprao sam neke ploče u petak kod frenda i sad je kolekcija bez jazza i ostalog oko 1.116 naslova. Nije loše.

  20. srpnja 2004.
Jučer sam isprobao pojačalo Bryston 4B. Moram priznati da uglavnom u svemu bolje svira od mog Passa, za kojeg sam mislio da je vrh vrhova. Očito Auditoru paše malo više snage. Morao bih drugi tjedan uzeti na probu manjeg Brysona 3B, pa da vidimo što on radi u sistemu.

  16. rujna 2004.
Jesen je započela u velikom tempu, kako na poslu, tako i kod kuće. Jučer su dva prijatelja bili kod mene na slušancu, u stvari nismo toliko slušali već više pričali o HIFI i koječemu. Danas sam bio u vinyl shopu jer sam čuo da je došla fina kolekcija ploča i stvarno nisam išao uzalud. Potrošio sam nekih 200 kn, ali ploče su prvoklasne i žao mi je što nisam mogao kupiti više.
Dosta me zamaraju velevažni razgovori o hifiju, npr. kada sam prošle subote bio kod prijatelja na slušancu Krella, osoba XY koja za sebe prepotentno tvrdi da je «veliki audio znalac» je izjavio da to u stvari uopće ne svira bolje od Nenekovog starog pojačala i da se ovom zvuku može naći 100 mana. Trebao sam ga upitati da li može nabrojati samo 5 bitnih, ali nisam se htio konfrotirati. Bolje se povući i ne komunicirati s takvim destruktivcima.

  7. listopada 2004.
Odlučio sam stati na kraj kupnji vinila i dovesti svoju diskoteku u red. U tom smislu sam počeo printati stanje na dan 5. listopada 2004. gdje je pobrojano približno 1380 vinyla. Upotpunio sam print s nekoliko slika koje mi je poslikao Kiki prošle godine i mislim da ću dati sve uvezati u jedne lijepe korice pa neka bude za gledanje.

  18. listopada 2004.
U subotu sam bio na Audio Sajmu u Sheratonu. Mogu reći da sam uživao slušajući i gledajući Stradivari Sonus faber koji je svirao u kombinaciji s Krell 300 W izlazom, AR Ref.2 preamp, Theta digitalija i Kuzma Stabi S gramofon. Sve za pet.

  29. listopada 2004.
Završio sam s Audiodnevnikom i Glazbenom kolekcijom i dao ih uvezati. Jako je lijepo ispalo i mogu reći da u ono vrijeme kada sam počeo upisivati vinile u program i pisati Audio dnevnik nisam ni slutio da će to završiti u tako lijepom obliku. Na sajmu u Sheratonu sam između ostalih ljudi sreo jednog starog prijatelja s kojim s nisam vido dobrih 8 godina. Jako me je razveselilo da smo se opet vidjeli i stupili u kontakt.
Sada čitajući Audiodnevnik, primijetio sam također da nisam baš spominjao važnu stvar a to je gdje sam upravo nabavio tolike vinile. Davnih dana u vrijeme Juge počeo sam ploče kupovati u Jugotonu i second handu na Cvjetnom trgu. Prestankom printanja vinyla u sklopu Croatia recordsa ostatak vinila sam kupovao u second hand dućanima.
Često si mislim kako je potpuno krivo i neprimjereno kada se audiofili fiksiraju na samo jedan segment glazbe ili bolje rečeno zvuka. Npr. secirajući zvuk u njegovoj strukturi najjednostavnije rekavši na duboko, srednjotonsko i visoko područje, iako je stvarna gradacija puno finija, ocjenjujući samo parcijalno dijelove zvuka - to je čista ludorija. Očito je to da je za zadovoljenje slušne ugode potrebo puno više od toga. Glazba mora prvenstveno biti lijepa po sebi što je jasno čisto subjektivni doživljaj, ali isto bih naglasio da niti jedan dio spektra ne smije biti naglašen ili stršati od cjeline, postići koliku - toliku harmoniju. Ima ljudi koji su jednostavno opterećeni jednim dijelom spektra, npr. basom, prostorom, detaljima... ali jedno je istina da u našim ograničavajućim uvjetima, kako fizičkim, tako i matereijalnim, treba naći pravu ravnotežu i mjeru. Na kraju sve je to stvar određenog kompromisa. Kada se dostigne jedan nivo reprodukcije glazbe, onda na površinu izbijaju određene preference ili stvar našeg ukusa. Nema na svijetu dvije iste osobe, pa tako ni dva ista ukusa gledajući u cjelini, i što nam onda preostaje- granice lijepog ukusa i puno, puno tolerancije.
Možda sam ovu misao već i zapisao, u cijeloj priči ono što je važno to je zajednički nazivnik, a brojnik može biti ovakav i onakav. Mislim da bi dobro bilo dobiti feedback o mojim razmišljanjima koja sam sublimirao u obliku ovog dnevnika.

  30. listopada 2004.
Pokazao sam ovih dana svoju uvezanu kolekciju vinyla svojim bližnjima. Mislim da je i mojoj supruzi drago i da joj se sviđa kako sam se lijepo potrudio sve to složiti i ponešto zapisati, iako nije baš bila oduševljena samom kvalitetom pisanja u dnevniku. Čak niti reakcija na cjenik koštanja komponenti nije bila preburna. Bilo je to prvi puta da netko od mojih bližnjih vidi koliko sam bio zaluđen i koliko sam novaca potrošio na svoj hoby. Odlučio sam da ću započeti sa sakupljanjima svojih razmišlanja i refleksija u obliku knjižice. Svjestan sam da u stvari baš i nisam kompetentan za tu avanturu, međutim privlači me pomisao o tome. Stvoren mi je novi izazov. Odlučio sam također da ću nekim bližnjim prijateljima dati da pročitaju sadržaj dnevnika i osluhnuti njihovu reakciju. U stvari za sada ni sam ne znam od kuda početi. Jučer sam kasno uvečer u sitne sate prelistavao i iščitavao Glazbenu enciklopediju i Estetiku glazbe tražeći inspiraciju za početak. Počelo je kao brain storming nabacajući na komad papira ideje koje su mi padale na pamet. Možda jednog dana i nastane nešto od toga svega. Sreća je, možda i olakotna okolnost, da sam cijeli život bio u dodiru s umjetnošću, kako glazbenom tako i likovnom.
Poglavlja buduće knjige bi mogla glasiti:
  1. Glazbeni ukus
  2. Izgradnja vlastitog Audio sistema
  3. Obredi za slušanje
  4. Što glazba može pružiti
  5. Čemu audio hoby?
  6. Zvuk sistema
  7. Krivi putevi i stranputice
  8. Savršenstvo

Dosta za početak.

  10. studeni 2004.
Jučer sam bio na koncertu Gitarskog trija - Petrinjak, Listeš, Romer HGZ. Sve u svemu, jako dobro. Dvorana je bila prepuna, a svirka na nivou. Čak 3 dodatka. Poslije koncerta domjenak. Primijetio sam da je zvuk uistinu taman. Osim toga 9. red sjedalo 5 na kojem sam sjedio u prvom dijelu koncerta je bilo dosta loše, te sam se kasnije nakon pauze preusmjerio na zadnji red i stvari su bile bolje. Veća dinamika, precizniji ton i sve ostalo.
  Inače, jedan moj dobar prijatelj je odlučio prodati svoj veliki audio sistem i slušati glazbu na dalje na receiveru i Jamo Concert 8. Ideja i nije tako strašna. Međutim, postavlja se pitanje što ga je vodilo uopće k tomu da se dovodi u situaciju da ulaže silne novce u HI-FI, a kasnije ga prodaje. Možda je nužda u pitanju, a i kaže da više nema uvjeta ni vremena za lagodno slušanje. Razumijem ga o čemu priča.
Nadalje, htio sam se osvrnuti na članak iz Enjoy the Music časopisa. Radi se o tome da se slušanjam i uspoređivanju sistema i komponenti na način uspoređivanja s referencom dovodimo na krivi put, već treba, kako autor članka predlaže, napraviti otklon od toga stava i krenuti putem KONTRASTA tj. načina uspoređivanja putem onoga kako sviraju naše ploče koje manje poznajemo i koje onda odslušavamo u novom svjetlu, tj. bolji je onaj sistem koji prikazuje najveću razliku pri slušanju, između snimki naših ploča. Da li sam već spomenuo misao da čovjek koji je zadovoljan svojim životom uglavnom je zadovoljan i HIFI-jem? Da li je to nešto novo? Da li čovjek svoje nezadovoljstvo, lutanja i traženja smisla prebacuje na područje HIFI-ja. Mislim da da. Kao što sam jednom napisao, odraz svakog sistema je slika čovjeka koji ga je izgradio, zrcalo njegovih životnih stavova, iskustva i poimanja cijelog života.
Inače, družeći se s audiofilima proteklih godina shvatio sam da je u velikom broju naših slučajeva riječ o liječenju raznih frustracija. Sigurno me shvaća svatko od onih koji pročitaju ovu rečenicu. Naposljetku lakše je neki puta promijeniti komponentu ili kabel nego neke važnije i veće stvari u životu. To bi bilo ići linijom manjeg otpora. Sigurno je jedno, da u cijelom našem hobiju ima puno duša, koje su tu zalutale ili su u tome samo privremeno. Malo ih je onih istinskih, pasioniranih zaljubljenika u... Nisam htio na ovom mjestu namjerno izraziti objekt jer je on ipak pomiješan i može se različito tumačiti i njemu pristupiti. Ne može biti reprodukcije glazbe bez medija (LP ili CD), a isto tako niti bez aparature. I tu je potrebno postići harmoniju i ravnotežu između jednog i drugog. Kao što sam već rekao, krajnosti nisu nikada dobre. Osobe koje drže samo do softwarea su zakinute, ili ja to samo tako mislim da su zakinuti, za onaj dio zadovoljstva koje pruža dobar software i dobar sistem kada su u dobroj korelaciji, a oni koji su pak orijentirani isključivo na sistem su opet zakinuti, a da toga počesto nisu niti svjesni favorizirajući samo sistem, a ne imajući dovoljno razvijen glazbeni ukus, često slušajući samo demo ploče ili elitne izvedbe.

  19. studeni 2004.
Jučer sam dobio Audioquest Vulcano zvučnički kabel na slušanje. Ne znam što mi to treba. Da li neka dosada tjera čovjeka da sluša nešto novo i istražuje moguće potencijale sistema. Mislim da je čitava priča koja se ispreda po raznim časopisima i internetu u pogledu postizanja savršenstva zvuka jednostavno isforsirana i nametnuta priča, a isključivo poradi velikih profita koji se postižu pogotovo u sferi kabela. To mi je posve jasno. Jučer sam bio preumoran za preslušavanje Vulcana, ali danas, ako mi prilike i vrijeme dozvole, sigurno ću ga spojiti i zanima me kako će moj sistem reagirati na novu postavu.

  22. studenog 2004.
Spojio sam Audioquest Volcano u petak i moram priznati ostao podosta iznenađen kvalitetom zvuka koju sam potom čuo.
Danas i preko vikenda sam malo intenzivnije čitao i proučavao eseje Anstending instituta iz San Francisca. Interesantna je primjedba iz jednog od članaka da je današnje poimanje kvalitete zvuka uvelike zanemareno činjenicom da u zvuku nedostaju emocionalne kvalitete, a favorizirana je, kako veli, statička komponeneta glazbe - to jest dominacija prostora u samoj snimci koja uvelike onemogućuje usredotočenje pažnje na najfinije detalje u glazbi koji su slijedom toga već zaboravljeni u ukusu prosječnog slušatelja. Također veli članak da je danas favorizirana vizualna orijentacija života dok je slušna podosta zanemarena. Isto tako stoji napomena da je danas većina slušatelja nezadovoljna ako nema vizualnog podražaja pri slušanju. Čitanje pri slušanju glazbe uvelike ometa samo slušanje i prijem ekspresivnog sadržaja glazbe. Nadalje, iskazana je konstatacija da što je tijelo je u trenutku slušanja više relaksirano, veća je mogućnost zapažanja najfinijih detalja glazbe i emocionalnog iskustva.
U pogledu koncentracije pri slušanju glazbe iskazano je u istim esejima da je koncentracija današnjeg prosječnog slušatelja uvelike upitna, a osim duljine održanja koncentracije važna je i sama kvaliteta koncentracije. Neke su studije, kako je napisano, pokazale da je prosječnom čovjeku teško održati koncentraciju dulje od 7 minuta. Isto tako u tom vremenu od 7 minuta često se javljaju razne misli ili opažaju vanjski podražaji koji također ometaju koncentraciju. Postavlja se pitanje: što više ometa našu koncentraciju, tijelo ili misli, pri tom poštujući opservaciju da tijelo kontrolira um, tako da nema koncentracije psihe bez mirnog, tihog i dobro discipliniranog tijela. Dobrom koncentracijom smo bolje svjesni stvari koje promatramo ili čujemo. Glazba je naposljetku idealan objekt na kojem se može vježbati koncentracija. Većina ljudi se može trenutno koncentrirati na samo jednu stvar, malo njih simultano na više stvari odjednom, ali i tada postoji limitiran - određen broj stvari koje se može zapažati odjednom. U stvari glazba se upravo sastoji u isto vrijeme od više različitih melodijskih linija i svaka od njih ima svoju vlastitu ekspresiju. To znači da u glazbi postoji uvijek više toga za čuti nego što prosječan čovjek može pratiti, što čini glazbu idealnom podlogom za širenje i vježbanje koncentracije.
Sve ovo što sam pročitao o stanju koncentracije znači da ono što je meni već poznato, a to je da za kvalitetno slušanje glazbe i ostvarivanje glazbenog doživljaja je uistinu potreban prvotno miran prostor, sabranosti i donekle odmorno tijelo, isključenje vanjskih podražaja koliko je to moguće a i otvoreno stanje duha i prijemčivost na ono što slušamo. Tako sam se često čudio jednom čovjeku koji svoje slušanje dobro planira u uvijek određeno vrijeme, pri čemu se tijekom slušanja isključi iz svijeta svakdašnjeg, ali sama činjenica da si unaprijed zada materijal koji će slušati meni predstavlja donekle opterećenje. Tim više što svaki puta nisam sam načisto što mi se sluša i u kojem sam trenutnom raspoloženju. Moja je navika možda nekome isto tako čudna da počnem slušanje, kada mi to prilike dozvole, s nekim lakšim komadom, npr. solo čelo ili gitara koji nisu toliko zahtjevni, da bih potom prešao u zadnjem dijelu slušanja na kompliciraniju glazbu za koju treba sigurno više pažnje i koncentracije da bi se ušlo u samo djelo. Također sam zapazio da u zadnjim godinama mojeg druženja s reprodukcijom glazbe ne mogu mirno sjediti i slušati glazbu dulje od 2 sata. Možda je to i iz razloga što se kod mene u stanu prilike za mirno slušanje pruže tek nakon što familija ode na počinak, a to sigurno nije prije 10:30 uvečer. A nakon 2 sata slušanja već je 12:30 i često me san svlada i prije tog vremena. Ali isto tako mogu ustvrditi da mi je i to draže on onih trenutaka kada sam, npr. ovog ljeta, bio sam u stanu tijekom srpnja. Naime upravo ta ograničenost vremena i prostora u kojem slušam glazbu ima neku posebnu draž, odnosno diže cijenu napora koji ulažem u činjenicu da si mogu priuštiti nešto slobodnog vremena za svoj hoby. Interesantnim mi se čini i zapažanje Anstending instituta da osim uhom zvuk se doživlajva i tijelom.
Daljnja tvrdnja pročitana iz članka Anstending instituta je da iskustveni život doživljavamo preko pet osjetila. Isto tako vid i sluh su od primarnog značaja i interesa proučavanja Anstending instituta. Također je zanimljivo zapažanje da je pojavom i favoriziranjem digitalnog zvuka nastala nenadoknadiva šteta za čovječanstvo koje na razini digitalnog zvuka i njegove reprodukcije gubi jedan veliki i značajni dio najfinijih detalja koji nisu sadržani u digitalnim snimkama, ponajviše zbog male kvantizacije uzorka. Npr. u jednom dijelu teksta se navodi da bi sampling trebao biti između 200 i 300 khz da bi se stvari s digitalnim zvukom dovele do prihvatljive i podnošljive granice.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare Dnevnik vol. 5
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti