AUDIO DNEVNIK

vol. 3


  tekst i foto: Dean Baričić, kolovoz 2006
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  21. kolovoz 2003.
Jučer sam imao velike akcije. Naime, čuo sam da je na testu micro linija dobro prošao Denon DM 31. Ne budi lijen, odmah sam se zapalio i odjurio na kiosk po novi HI-FI News. Opet ne budi lijen, okrenuh nekoliko brojeva telefona i našao sam se s Igorom u 15:30 u slušaonici. Bio je spojen CD receiver DM 31 i Kef Kresta. Mojem čuđenju nije bilo kraja. Već dugo nisam u tako priručnom prostoru čuo tako dobru svirku. Tko je tu u stvari lud? Zašto trošimo silne novce na velike sisteme, kada ovakvi mali i slični sustavi sasvim zadovoljavaju svakodnevne potrebe?
Karlu sam poslao fax s recenzijom Kena Kesslera. Čini mi se da je i on jako radoznao u pogledu ovog uređaja.

  22. kolovoz 2003.
Kao što sam i predosjećao, Denon i Wharfedale 8.1 rade izvrsno. Poslušao sam snimku Arsena Dedića na Denonu i poslije na velikom sistemu. Čini mi je da bih radije slušao isti klavir na Denonu nego na velikom sistemu. Da li veliki sistem sve otkriva, pa se i svaka manjkavost u samoj snimci čuje, nisam siguran, ali također mislim da nije u svakom pogledu lijepo i privlačno ono što sve otkriva, kako na umjetničkoj slici tako i npr. kod žene. Ne dvojim uopće da mi je draža umjetnička slika na kojoj nešto nazirem i koja nije do kraja definirana, a dozvoljena je i određena sloboda u percepciji i poimanju istog djela. Da li je privlačnija žena lijepo odjevena s profinjenim detaljima ili vulgarna razgolićena namiguša? Kod mene nema dvojbe. Radije biram prvu.
Sada mi je pala na pamet usporedba s mojim i slično meni krugom audiofila koji istjeruju bijesne gliste. Slično ljudima koji se kreću samo u svom uskom krugu ljudi, ponajčešće oni bogatiji izgube vezu s realnošću, jer izgube dodir s običnim ljudima i ovozemaljskim problemima, tako se i u ovom slučaju može primijeniti slična analogija. U traganju za sve savršenijim odemo u skroz krivom smjeru, te što smo dalje na putu sve smo dalje od pravoga cilja. Što je važno u tom smislu?

  17. rujan 2003.
Kao što sam pisao, Denon i Wharfedale rade izvrsno. Kupio sam Audioquest Type 4 zvučnički kabel i kada se je isti usvirao, stvarno mogu reći da je sve OK. Kod mog kompe Karla velike promjene - prodao je Linn Sondek za koliko ga je i kupio, čak nešto više (čini mi se 530 Eura). A što je još bolje, lisac je nabavio svojedobno i određeno Pioneer integrirano pojačalo model A 400 koji radi u kombinaciji s njegovim Loganima perfektno, bar prema njegovim riječima, a ja mu vjerujem da je to tako. Ovih dana sam dogovorio kupnju tunera Tivoli radio Model One. Cijena bi trebala biti oko 140 Eura.
Mišljenja sam da mi je sam sistem dobro zaokružena cjelina i da ne treba više puno petljati oko toga.
Prije nekih pola godine preko oglasa sam kupio određenu količinu izvrsnih vinyla po dobrim cijenama (15 kn originali).

  22. rujan 2003.
Karlo se napokon ohladio od prodaje sve svoje opreme. Mislim da je to ispravna odluka jer smo se svi mi previše natrošili i napatili pri kupovini odnosno nabavci naših dragih uređaja da bismo ih se tek tako olako riješili.
Sutra idem na večeru s Edijem i Vedranom nakon dugo vremena i veselim se tome. Naime, kako se rijetko vidimo i čujemo polako se i ohladio naš međusobni odnos koji je prije koju godinu bio dosta kvalitetan i intenzivan.
Čuo sam se s prijateljem koji mi veli da preslušava neko meni nepoznato pretpojačalo za kojeg ja blago rečeno ne mislim da može biti nešto posebno, tako da sam u tom smislu i napomenuo da bi ga lako bilo kupiti, ali danas sutra teško prodati.
Mali Tivoli je nabavljen i čeka kod prijatelja u Grazu. Malo mi je problem odvojiti jednu subotu za odlazak do Graza, ali budem se već nekako snašao.

  23. rujan 2003.
Novosti nema nikakvih. Spremam se za večericu s Vedranom i Edijem. Nadam se da će biti ugodno u već tradicionalnoj Skendereici. Jučer sam preslušao kupljene ploče. Sve osim Stabat Mater - Pergolessi su u izvrsnom stanju, a i ova će nadam se biti nešto bolja kada se opere na VPI-u. Jučer sam slušao i mono LP "Berlios - Charles Munsch - Boston Orchestra". Iznenađenje koliko dinamike ima na takovim snimkama i gotovo da mono uopće ne smeta ili umanjuje vrijednost same izvedbe i doživljaja samog djela.

  4. listopad 2003.
Danas se spremam kod Kikija čuti novu postavu (Triangle, Wavac i Hydra). Dobio sam podatke iz Austrije da nova Hydra 8 košta 1.600 Eura, pa ćemo vidjeti na proljeće. Inače, od novosti, mogu pohvaliti malog Tivolija mono po kojeg sam išao u Graz. Zvuk Tivolija je uistinu fenomenalan. Brzina života je inače dosta velika i pomalo me sve guši.

  5. listopad 2003.
Jučer sam slušao Kikijev novi sistem koji je prepun skupih novotarija i mogu reći da je stvarno OK, ali opet tu nešto fali. Iako umoran, došavši kući sam uključio novi "Clean Stream". Oduševljenju nije bilo kraja. Sviralo je u svakom parametru toliko bolje da to nije za vjerovati. Na sve strane sam razglasio prodaju starog Clean Streama pa ćemo vidjeti kakve će to rezultate polučiti. Nadam se da neće biti odveć teško obzirom na cijenu koja nije previsoka.

  19. listopad 2003.
Bilo je kao na filmu. Prvi i jedini pošteni interesant pitao je za Krklec Clean Stream i došao po njega, platio ga i odnio. Moram priznati da sam bio uzbuđen prilikom prodaje, čak sam te noći dosta loše spavao. Naposljetku moram priznati da je glazba bez Clean Streama totalno bez veze, tako da mi se ne da odveć niti slušati.
Moj kompa Karlo je u nabavci Jeff Rowland 1 izlaznog pojačala pa ćemo vidjeti što će uskoro biti od toga. Možda dođe u obzir i kupnja njegovog AR Classica 60.

  25. listopad 2003.
Novi Clean Stream se radi i trebao bi biti gotov do 1. prosinca. Ne veseli me previše slušati bez filtera. Slika je zbrkana, a tonovi naporni, sve u svemu dosta bez veze.
Čitam Malog princa. Prekrasna knjižica. Treba je čitati svakih nekoliko godina i onda čovjek vidi sasvim drugim očima neke obične stvari. Kaže kralj na malom planetu: "Od svakog treba tražiti ono što on može dati. Autoritet počiva prvenstveno na razumu". Prevedeno na običan jezik, od svega treba tražiti ono što je moguće.

 Nadalje, druga misao. Kada ga kralj imenuje ministrom pravde, Mali princ kaže: "nemam kome suditi", a kralj odgovori: "Nikad se ne zna. Onda ćeš suditi sam sebi, to je najteže. Mnogo je teže suditi sebi samom nego drugima. Ako uspiješ dobro suditi znači da si pravi mudrac".
Čitam dalje. Sretne poslovnog čovjeka na nekoj drugoj planeti koji računa u milijunima. "Milijun čega?", pita Mali princ. "Onih malih stvari na nebu". "Zvijezda, misliš?" "DA". "Što radiš sa zvijezdama?" Ovaj kaže "posjedujem ih". "A čemu ti služi što posjeduješ zvijezde?" "To me čini bogatim". "A čemu ti služi što si bogat?" "Da kupujem druge zvijezde ako ih netko nađe". "Što može napraviti sa svojim zvijezdama", kaže "staviti u banku". "Što to znači?" "To znači na komadiću papira napišem broj mojih zvijezda. A zatim taj papirić zaključam u ladicu". "I to je sve?" "To je dovoljno". "To je zabavno, ali ne baš ozbiljno", pomisli Mali princ.
Na jednom planetu je sreo noćobdiju koji je palio lampu. Za njega Mali princ kaže: "Za mene je on jedini koji mi se ne čini smiješnim. Možda stoga što se bavi drugim stvarima, a ne samim sobom".
Potom je stigao na planet Zemlju i to ravno u pustinju. Sretne zmiju. "Čovjek je pomalo osamljen u pustinji". "Čovjek je osamljen i među ljudima", dobaci zmija.
Zatim priča o lisici koja kaže: "Bolje bi bilo da si došao u isto vrijeme. Ako budeš dolazio u četri sata poslije podne, ja ću biti sretna već od tri sata. Što vrijeme bude dalje odmicalo, bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću već uzbuđena i uznemirena: otkrit ću cijenu sreće. Ali ako budeš dolazio bilo kada, ja nikad neću znati za koji sat da pripremim srce... Za to su potrebni obredi". "Što je to obred?", upita Mali princ. "I to je nešto odavno zaboravljeno", reče lisica. "To je ono što jedan dan čini različitim od drugoga, jedan sat različit od drugoga". Reče mu lisica naposljetku jednu tajnu: "Vrlo je jednostavna, Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo!". "Bitno je očima nevidljivo", ponovi Mali princ da bi zapamtio. "Vrijeme što si ga izgubio za svoju ružu čini tu ružu tako dragocijenom. Ljudi su zaboravili tu istinu", reče lisica. "Ali ti je ne smiješ zaboraviti. Ti postaješ zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu".
Zatim slijedi priča o skretničaru. Vlakovi s ljudima jure. "Zar se već vraćaju?", upita mali princ. "Nisu to isti ljudi", reče skretničar. "To je razmjena". "Zar im nije bilo po volji, ondje gdje su bili?" "Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio", reče skretničar. "Samo djeca znaju što traže", reče Mali princ "Djeca gube vrijeme oko jedne krpene lutke, koja im ubrzo postane neobično važnom, pa plaču ako im je netko oduzme... Djeca imaju sreće", reče skretničar.
Da, rekoh Malom princu, bilo da se radi o kući, o zvijezdama ili o pustinji, ono što ih čini lijepim, nevidljivo je. Dodao bih, koliko u nekoj osobi vidimo nešto lijepo što zrači iz nje, a dotična osoba uopće ne mora biti fizički lijepa. Ovim sam završio čitanje Malog princa koji je jedne noći otišao svojoj ljubljenoj ruži na svoj mali planet.

  26. studeni 2003.
Ružan je dan, ali nakon mudrih stranica Malog princa koje sam jučer i danas ujutro pročitao, ta kiša i jugo uopće ne smetaju. Jučer sam bio na kavi s prijateljem. Složili smo se da je audio industrija krenula u stvaranje modnih tokova, trenutnih hitova i prolaznih uređaja koji već sljedeće sezone isčekuju novu verziju koja se naravno mora imati. A da li je to baš potrebno? Što uopće možemo imati od toga? Koliko traje veselje i zadovoljstvo pri slušanju djela koje nam je drago? Koliko veselja i radosti kod slušanja nepoznatog djela po prvi puta?
Jučer sam kupio 5 vinila. Dvije su ploče stari Telefunkeni s Mengelbergom koji je bio legenda Concertgebau orkestra iz Amsterdama.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti