AUDIO DNEVNIK

vol. 2


  tekst i foto: Dean Baričić, lipanj 2006

  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  5. prosinca 2001.
Uveliko je zahladilo pa bi valjalo više se baciti na slušanje, samo kada bi bilo više vremena. Van den Hul zvučnica još nije stigla, a trebala bi doći kako mi je najavljeno u petak 7. prosinca. Jako se veselim novoj zvučnici, iako moram priznati da me iznenađuje kako dobro svira Supex SMM-E koji je star 20 godina. Nadam se da će ipak VanDenHul svirati bolje od starog Supexa.
Kod Vedrana je jako prometno jer je u nepunih mjesec dana prodao Mirage 3 Si, Cabasse Pacific, Vandenhul MC One Special i svoj preamp. Sve to je rezultiralo jednom finom večericom u Skenderici koja je već postala tradicionalno okupljalište Vedrana, Edija i mene.
Jedne noći sam sanjao da moram prodati Passa i Modulusa i kupiti Sonus faber Musica integrirano pojačalo. Na sreću, sve je ostalo samo na snu.

  10. prosinca 2001.
Van den Hul MC Two je konačno stigao u petak 7. prosinca 2001. Dosta sam bio uzbuđen prilikom preuzimanja zvučnice, a iste večeri sam je i montirao na gramofon. Čini mi se vrlo uspješnom kupovinom. Jako sam je dobro namjestio, ali je bilo problema jer se odlemila masa na konektoru izlaska žice iz ručke. To je bio razlog jako nemirnom snu tijekom noći, jer nisam znao kako i kada će se to popraviti. Na svu sreću, u subotu je kod mene stigao Edi koji je uz dosta muke riješio problem dok nije istu uz tešku muku zalemio. Zvuk koji je izašao iz zvučnika bio je zapanjujuće dobar obzirom da je zvučnica neusvirana. Edi i ja smo se samo pogledavali. Do kasno u noć sam se družio s glazbom, a bilo je i dosta razloga jer je svaka nova ploča svirala sve bolje i bolje. Tijekom nedjelje sam također odvrtio nekoliko sati s VanDenHulom i oduševljenje nije nimalo splasnulo. Danas je ponedjeljak i moram naručiti rest-arm dio koji se na nesreću odlomio u nedjelju prilikom čišćenja ručke kistom. Vedran mi je rekao da se i njemu to događalo i da nije problem to ponovo zalijepiti. Isto tako poslao sam upit Francu Kuzmi da mi kaže koliko i kada se može dobiti novi rest-arm, a do tada ću paziti na isti.
Karlo mi je poslao recenziju MC One u kojoj nije baš uvelike nahvaljena, ali i tu kritiku treba uzeti s rezervom, jer važna je kompatibilnost ručice i zvučnice, a u slučaju Stogija i MC Two mislim da je to uistinu idealan match. Na trenutke pomislim kako li bi tek svirala neka zvučnica iz višeg ranga od Van den Hula, ali do daljnjega mislim da ću se sa zadovoljstvom družiti s MC Two koja je uistinu zasjala u mojoj kombinaciji.

  Kolovoz 2002.
Imao sam veliku sreću da sam nakon svega 6 mjeseci sviranja (oko 220 sati) prodao Van den Hul MC Two kupcu iz Amerike za 650 USD. Odmah sam uplatio Van Den Hul Frog Gold HO. Frogić je stigao u Zagreb 13. kolovoza 2002. Na gramofon sam ga montirao u vruće ljetno popodne istoga dana. Sve je bilo savršeno. Međutim nakon nekoliko dana karakter zvuka se počeo mijenjati na gore, tako da nisam znao što uraditi. Dobio sam informacije iz Nizozemske da mu treba cca. 180 sati da se usvira i tada će doći sve na svoje. Trebalo je tih 180 sati izdržati, ali uistinu je sve došlo na svoje i Frog radi kao niti jedna zvučnica do sada.

  Prosinac 2002.
Moram priznati da sam sigurno godinu dana, ako ne i više, maštao o boljem Sonusovom zvučniku od Signuma, a na tragu zvučnika Guarneri za koji nikad vjerovatno neću imati dovoljno novaca. Konačno u jesen 2002., Sonus faber je izbacio Cremonu Auditor, zvučnik u koji sam se zaljubio na prvi pogled kada sam vidio reportažu s Audio sajma u Londonu na stranici EnjoyTheMusic u ranu jesen 2002. Od tada sam se svim silama trudio da što prije dođem do pravih podataka kako bi taj zvučnik mogao pasati u moj sistem, pa i do toga da ga donesem u svoju sobu. Dakako da sam žudio cijeli rujan za informacijama i specifikacijama da bih vidio da li mi se Auditor uopće uklapa u sistem. Cremona Auditor je došao u Zagreb na prvi dan Audio sajma u Esplanadi 28. listopada 2002. koji svake godine u kasnu jesen organizira Andrija Ćurković. Moram priznati da nakon što sam ga ugledao na originalom stalku nisam bio pretjerano oduševljen, međutim kada sam ga drugi dan sajma na kraju večeri čuo kako svira, znao sam da će kod mene u sistemu raditi još bolje. I nisam se prevario. Moja Cremona nosi serijski broj 008, dok je broj 007 bio izložen na "Top Audio" sajmu u Milanu. Cijena Auditora je bila 20.000 kn, a stalke za njih mi je napravio prijatelj, baš kao i ukrasne javorove letvice. Signume sam prodao za 8.000 kn.


  18. lipnja 2003.
Moram priznati da sam se prilično ohladio od audija, a ponešto i od prijatelja s kojima sam se posljednjih godina družio.
Edi se polako povukao i obzirom da je počeo raditi više nema vremena za kavice u podne. Također je prodao i gramofon pa gotovo da i ne sluša glazbu.
U međuvremenu sam kupio Glazbenu enciklopediju u izdanju Leksikografskog zavoda iz 70-ih godina. Kupio sam također neki dan knjižicu naslova "Ogledi o filozofiji umjetnosti" (Hans Georg Gadamer). Mislim da bi knjižica mogla biti od koristi za moje usavršavanje o glazbenoj kulturi, iako je pomalo teško pisana, ne toliko nerazumljiva koliko nespretnog prijevoda.
S Kikijem se povremeno čujem i to je sve. Zadnji put sam bio kod njega u novoj slušaonici i moram priznati da, iako mu je sistem zvučao impresivno u svim parametrima, ga ja ne bih poželio doma slušati.
Također je kod mene jedne subote došao u posjet prijatelj Filip, te je bio ugodne iznenađen kako moj sistem sada radi. Također mi je priznao da sam imao dugu fazu lutanja nakon što je davnih dana slušao Minimu Amator i Bearda koji su u kombinaciji zvučali fenomenalno.
Moja lutanja i traženja apsolutnog zvuka su uvelike stišana, što zbog manjka novca, što zbog toga što sam konačno shvatio da smo mi ljudi samo stvorenja, dok je Bog stvoritelj. To bi značilo da nema niti apsolutnog zvuka, niti apsolutnog sistema, niti apsolutnog čovjekovog uha koje bi to sve slušalo.
Upravo sam telefonski razgovarao s Karlom koji je zadnjih mjeseci imao neugodna iskustva sa jednom zvučnicom koju je povoljno kupio. Naime, razočaranje se sastoji u tome da su mu dvije zvučnice istog proizvođača riknule, tj. prestale svirati nakon godine dana. Tada je shvatio da je između najboljih sistema koje si mi možemo priuštiti i onog prosjeka koji daje relativno prihvatljiv sistem mala razlika i da to ne vrijedi toliko više novaca i truda uloženog u cijelu priču.
Upravo sam u Gadamerovoj knjizi pročitao jednu poznatu Platonovu misao, a to je: "Umjetnost valja odbaciti zbog toga što je za više od jedne dimenzije udaljena od istine. Jer umjetnost samo oponaša ono što stvari jesu". Još jedna misao iz iste knjige: "Što znači lijepo? Lijepo je ono o čemu nitko tko je pri zdravoj pameti ne pita čemu je to. Odlika je lijepoga da nužno priječi svako pitanje o njegovoj koristi, svrsi, smislu ili uporabi".
Nadalje: "Pojam umjetnosti i njegova mijena ne mogu se opisivati u dimenziji ukusa".
Aristotel je rekao da: "Biti lijepoga pripada to što ne smijemo ništa dodavati i ne možemo ništa oduzeti a da ne uništimo cjelinu".
Sada mi je na pamet pala jedna priča koju mi je ispripovijedao Vedran. Radi se o njegovom prijatelju iz Osijeka koji ima jako, jako skupi sistem. Oko njega su se skupljali razni prijatelji dok je igra bila u tijeku, tj. dok je tragao za boljim zvukom. Konačno, kada je dospio do onoga za čime je žudio i čeznuo, odjednom su ga prijatelji prestali posjećivati. Igra je bila gotova i njima više nije bilo interesantno dolaziti i tragati za nečim novim. Mišljenja sam da priča nije od jučer i da se može uočiti u mnogim krugovima.

  23. lipnja 2003.
Interesantna mi je jedna stvar koja mi je ostala u sjećanju još od davnih dana kada sam se počeo susretati s američkim časopisom The Absolute Sounds. Mislim da je godina izdanja tog broja bila 1993. ili 1994., no nije niti bitno. Rađene su usporedbe raznih sistema u rangu od 2.000 USD pa do "Cost no object". Interesantno je primijetiti da je granica relativno fino posloženih sistema bila do 15.000 USD. Iznad te granice bio je samo sistem "Cost no object". To bi imalo značiti da je sistem za 15.000 USD, ako je ispravno koncipiran, toliko dobar da ne treba više od toga tražiti. Da li tu sebi podilazim jer je moj sistem tog ranga, ne znam, samo mi se čini vrlo znakovita ta gradacija.

  24. lipnja 2003.
Jučer sam polako prolistavao i čitao napise objavljene u Studiju davnih dana, negdje s kraja 70-ih i početka 80-ih. Mnoge firme koje su tada egzistirale, danas više ne postoje. Cijene su bile puno prihvatljivije, a općenito stav i način razmišljanja o audiju se nije puno promijenio. Npr. vrhunska zvučnica se mogla kupti za 150 USD, vrhunsko pojačalo za 460 USD, itd. Pomislim si koliko je od tog vremena učinjeno samo na promociji novih aparata, a koliko daleko se uistinu postigao napredak u kvaliteti. Ponekad mi se naš hobi čini kao klanjanje Zlatnom teletu, u kojem tele predstavljaju naši skupi uređaji na koje se onda navežemo i u stvari fiksiramo.

  27. lipnja 2003.
Jučer sam muški ožežao Auditora. Slušao sam glasno kao nikada do sada. Potenciometar je bio između 13 i 14 sati. Supruga je bila dosta nervozna jer se spremamo na godišnji, ali je izdržala glazbenu torturu. Tako je dobro sviralo da to nije za vjerovati. Kao nikada do sada! Tada sam se sjetio riječi koje je jednom izjavio pok. Dušan Dragović: "Nema tihog slušanja hifi-ja". U glasnim pasažima na zborskom dijelu opere "Lombardijci" (Verdi), zvučna je slika bila veličanstvena, a ništa se u stageu nije raspadalo, dok je u solo dionicama tenora i soprana soba ugodno bila puna zvuka, ali ne preglasnoga. Danas poslijepodne krećem na more. Po svemu sudeći trebao bih ostati do 5. kolovoza. Biti će to dugo ljeto.

  11. kolovoza 2003.
Kao što sam i mislio, ljeto je bilo doista dugo i vruće, dosta naporno i jedva sam čekao da se vratimo kući u Zagreb. Noći su u Zagrebu vrlo ugodne tako da se dobro spava , a i stan se uspije tijekom noći dobro ohladiti tako da je u sobama ujutro 28 C, a tijekom popodneva se digne na 29-30 C.
Bez hifi-ja mi tijekom ljeta nije bilo teško, a kada sam se vratio u Zagreb, upalio sam sistem nakon mjesec dana. Sviralo je fenomenalno.
Nakon razgovora s Vedranom oko servisiranja starog Grundig tunera sam došao na pomisao da bi za 800 kn, koliko košta generalni servis, bolje bilo kupiti mali tuner Kloss Tivoli One ili Two-stereo. Nazvao sam prijatelja u Graz koji je rekao da mi ga može donijeti kada na jesen dođe u Zagreb što bi bilo jako dobro. Cijenu još ne znam, ali se jako veselim nabavci istog.
U međuvremenu sam preselio kćerinu liniju u spavaću sobu i mogu reći da uživam u slušanju gotovo isto kao i u slušanju velikog sistema. Kako li je uistinu sve jako relativno, pogotovo gledajući uložene novce u micro liniju i u veliki sistem. Rezultat je uvijek u zadovoljstvu koje doživljavamo pri slušanju lijepe glazbe.

  19. kolovoza 2003.
Ovo ljeto će ostati zapamćeno po strašnoj suši i požarima. Jučer sam podigao presvlaku za Passa. Malo je preduga, ali kada stignem ću je dati podrezati za 1 cm. Jučer sam također odrezao ebanovinu na 3 dijela prema Zlatnom rezu. Svaki komad pojedinačno sam stavio na Passa, Modulusa i Modulusov power supply. Nisam isprobao kako svira s ebanovinom, ali mislim da neće biti lošije nego do sada. Prošli tjedan sam kupio komprimirani zrak u limenci, ponešto jeftin domaći proizvod za 27 kn, dok je njemački bio 57 kn. Međutim, mogu reći da se nekako prebrzo istrošio; očigledno je da sve ima svoju cijenu.
Upravo sam završio razgovor s Karlom, veli da mu se javio kupac i da ubrzo dolazi po Audio Research Classic 60. Nadam se da će znati dobro upotrijebiti dobivene novce. Nadalje se čudim kako kaže da mu je tako mala razlika između Marantz receivera i AR Classica.
Čitam ovih dana Merzovu knjižicu "Ljubav i čistoća". Jako je lijepa i poučna.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti