AUDIO DNEVNIK

  tekst: Dean Baričić, ožujak 2008
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  8. veljače 2008.
Evo nakon dva dana, jučer sam ponovo poslušao nekoliko ploča (Grimaux- Mozart violin koncert G-dur, Missa papea Merceli- Palestrina) s varijantom Pass izlaza ukopčanim direktno u strujnu utičnicu. Mogu samo ponoviti ono što sam napisao koji dan prije, a to je da je zvuk na ovaj način prezentniji, dramatičniji, prirodniji i jednostavno te drži od prvog do zadnjeg takta u nekoj vrsti pozitivne napetosti. Ponovit ću, da je dobivena doza sirovosti i zrnatosti, ali koja nije dominantna na način da bode u uši i cak je rekao bih dobrodošla, kao svježi povjetarac u sparni ljetni dan.
Danas sam na kavici s Kikijem u «Sedmica» koji se nalazi preko puta mojeg posla, malo prokomentirao vlastita iskustva o rečenom. Došli smo zajednički do zaključka da, što se tiče linijskih ulaza, a pogotovo ako je u strujnom krugu kompjutor, preporuka koristiti kondicioner, a što nije slučaj za preporučiti glede izlaznih pojačala. Kikijeva dodatna sugestija je bila da je filtere dobro koristiti i ukoliko imate digitalno pojačalo.
Inače od gosp. Tomeka iz Madarske sam dobio mail s pohvalom za Audio puls stranice i tekstove koji se objavljuju na istoj. Za zahvalnošću sam mu odgovorio na mail i još jednom zahvalio na podršci. Isto tako sam u istom mailu primijetio da se čovjek moje životne dobi nalazi u sitaciji da glede našeg hobija može reći da ima dovoljno dobar hi-fi sistem, puno ploča i medija, tako i knjiga, DVD-a i sve to želi apsolvirati, da ne kažem iskoristiti, ali nema dovoljno vremena. Dešava se da čovjek naše dobi jednostavno hvata kratke udisaje čistog zraka, a kada se prepusti čarima glazbe.
Još bih dao jedno svoje zapažanje, a glede svakodnevnog života sa svim brigama i problemima koje nas opterećuju. Naime čini mi se, kada se čovjek digne iznad svakodnevne percepcije života kao muke i tlake te, ukoliko je sposoban pogledati isto sa nadnaravne strane život, pa čak i najveći problemi bivaju dovedeni u razinu da su nam ti problemi dani kao domaća zadaća. S tim u svezi predmijevam da kako riješimo koju životnu situaciju uspješno, tako se popnemo na višu stepenicu u životnom rastu.

  9. veljače 2008.
Prisjećam se sada riječi iz Castanedinih knjiga koje sam čitao u studentskim danima kada spominje PUT SRCA za kojim treba ići. Iz današnje perspektive taj put srca može često značiti i slušanje svoje savjesti. U tom kontekstu i moji nekidašnji eksperimenti s pojačalom je na tom tragu u kojem sam jednostavno osjetio istinitost i put srca. Govorim to u tom smislu kako čovjek kada čuje ili pročita ili doživi nešto što mu u srce padne na plodno tlo i to na način što mu srce tada govori da je na pravom putu, osjeti sigurnost uvjerenja i mira i spokoja koji se pri tome doživi. Eto u tom pogledu su i moja vlastita opažanja glede eksperimenta s pojačalom tako da sam potpuno uvjeren u ispravnost onoga što sam čuo i doživio tijekom ovih par večeri.
Samo da spomenem da sam danas dobio i mailom odgovor Kenta Englisha iz Pass Labs tvrtke koji mi je na moje upite. samo potvrdio da uključivanjem bio kojeg od njihovih pojačala u kondicionere degradira zvuk s restrikcijom dinamike, bolje rečeno da je preporuka koristiti filtere struje iskuljčivo za linijske komponente, ali ne i za pojačala.
Nadalje mogu slobodno reći da sam često doživio da mi je nešto pročitano ili rečeno na radiju u nekoj od govornih emisija, toliko poznato da sam uvjeren da je ista misao bila predhodno već u mom srcu, a doživljaj slušanja ili čitanja te je samo izvukao na površinu. Takvi osjećaji, moram priznati da u meni bude zadovoljstvo i spokoj, ali ne na način neke vrste važnosti ili prepotenicje, već na način skromnosti i poniznosti pred nečim velikim, nepozantim i samo slućenim. Kako kaže jedna poslovica kada svi misle isto - nitko ne misli ništa.
Da rezimiram malo svoja iskustva s kodicionerima struje. Iste sam počeo koristiti prije nekih sedam ili osam godina i to tako da sam prvo slušao Clean Stream i to u njegove tri inkarnacije. Nakon Clean Streama slušao sam Hydru 6 i to tako da sam sve komponente prespojio na nju. Kako nisam prije osjetio potrebu za eksperimentom, možete me zapitati? Pa jednostavno samo prihvatio stav raznih autoriteta koje su naveliko govorili o čistoj struji kao dobitku i tako živo u djelomičnoj zabludi. Naposlijetku treba priznati da čovjek u stvari uči dok je živ i to ne samo od onih učenijih i pametnijih, već naučiti se može puno i od vlastite djece ili seljaka, pri tome ne vrijeđajući pojam seljaka koji u mnogo cemu može nadmašiti i učenijeg čovjeka. Na primjeru vlastite djece sve više uviđam da čovjek u odnosu s drugim ljudima, a ponajviše svojim najbližnjima može puno profitirati, međutim samo ako ide na put i u susret drugima otvorena srca i pogleda. Naravno da je to ponekad stvara slabu obranu i opsanost u slučaju napada, kušnji i eventualnih niskih udaraca, međutim to je odluka svakog od nas, koliko se je drugima spreman otvoriti pa tako i u izgradnji vlastitog sistema hi-fi-a. Otvoriti se novim iskustvu i nadnaravnom pogledu na svijet oko sebe i život u cjelini.

  10. veljače 2008.
Moram priznati da me vrlo raduje kada dobijem mail s mišljenjem o stranici Audio pulsa u cjelini, a tako i mišljenja o tekstovima koje pišem na istoj stranici. Ne radi se pri tome u uživanju u pohvalama već više o potvrdi o tome da isti tekstovi nisu pisani i bačeni u vjetar. Često se čitatelji obraćaju toplim riječima i govore da osjećaju ako ne isto, a onda bar slično s pročitanim. Dokaz je to osobnog uvjerenja, a to je da ono što pišem iz vlastitog iskustva nije samo moje iskustvo, već iste stvari zapažaju i mnogi drugi. Isto tako mogu reći da što sam stariji, to više cijenim skromnost, iako osobno baš i nisam u svim trenucima bio skroman, što se pogotovo očitava u potrošenim novcima na Hi-fi i ploče. Čini mi se i da utrka za moći i bogatstvom, a koja pojava se javlja i u našem hobiju česta, i to tako da čovjek lakomisleno misli da će biti sretniji u onim trenucima slušanja glazbe ukoliko sistem bude sve skuplji. O tome sam već rekao koju riječ, a da to baš i nije uvijek tako parafrazirao bih prijatelja koji mi je ispričao kako je na jednoj davnoj vojnoj vježbi u gotovo nemogućim uvjetim, slušajući mali tranzistor pun mana i distorzija, doživio možda najekspresivnije trenutke doživaljaja ozbiljne glazbe. I ja mu to jednostavno vjerujem. Uživajući i tražeći samo skuplje i skuplje komponente za sistem, rađa u nama lažni osjećaj vlastite važnosti i vrijednosti. U jednoj od emisija Oči u oči, gosp. Petar Barun kaže MOĆ I BOGATSTVO, a za kojim danas teži većina čovjecanstva, pogotovo zapadne hemisfere, traži ROBA, a ne GOSPODARA. Na sličan način iako se ne morate sa mnom složiti, i skupi sistem stvara u nama roba koji najveću pažnju i divljanje pridaje vrijednosti uloženih novaca u konkretan sistem. Cijenim da su isti obrasci ponašanja imanentni ljudskom rodu i vidljivi i u drugim sferema života. U današnjoj zapadnoj civilizaciji, a koja nije od jučer, život se svodi na bespoštednu utrku u kojoj vodi i pobjeđuju samo najjači, najbezobzirniji, a često koristeći pri tome nedozvoljena sredstva i niske udarce. Čini mi se da moji tekstovi i osjećaji, predstavljaju oblik bunta protiv takvog svjetonazora i života, ali promjene izvane u nekom bitno pogledu koje se dešavaju same od sebe, ne možemo realno očekivati, ako ukoliko svatko od nas ne poradi sam na sebi. U tom pogledu i vjera i religija se danas često doimaju kao arhaični i prevaziđeni hobi slabih i nezaštićenih, koji utjehu traže u Bogu koji se čini nevidljiv i kao da se igra skrivača.

  11. veljače 2008.
Prijatelj koje je netom čitao zadnji nastavak 18. dnevnika na ovim stranicama primijetio je da se moji tekstovi u zadnje vrijeme sve više odnose na filozofski i holistički pogled u poimanju našeg hobija. Isto tako je napomenuo da je i njegov odnos i inače prema životu također takav da sve oko sebe promatra na slicčan način. Da pojasnim moj stav oko pisanja istih tekstova. Kako sam već više puta naglašavao, ovo što pišem u Dnevniku, koji potom izlazi na stranicama Audio pusa nije potaknuto nekim financijskim dobitkom ili slavom. Jednostavno to izlazi iz mene kao neko dobro staro vino iz stare hrastove bačve i to tako da niti sam ne znam što ću sutra napisati. U neku ruku mogu prizanti da je moj pristup našem hobije uistinu skrenuo s putanje i na govori o samom hardwareu ili softwareu, već se je usmjerio u vidu filozofskog i psihološkog pristupa sa onime što je popratno vezano uz naš hobi. Ne kažem da je istom svakove od vas koji čitate Dnevnik jednako interesantno, ali moram primjetiti da na sličan način napisane tekstove nisam naišao. Donekle se u kolunama časopisa Hi-fi+ pojavljuju meni jako interesantne kolumne glavnog urednika, a u kojima se istinski može uživati. Pogotovo što su takvi tekstovi nadahnuti i pisano od strane ljudi koji su gotovo cijeli svoj život posvetili hi-fi-u i imaju što za reći i napisati. Naposlijetku, više se toliko i ne družim s audiofilima kao prvotnih davnih dana kada mi je zabavno bilo «ići po kućama» slušati tuđe sisteme. Danas mi to liči na igru, kao da idete u goste , znane i neznane, gledati i slušati njihovu bolju polovicu. Od družanja koje me još vesele, mogu reći da se nalazim s jednim dobrim prijateljem, te uz kavu i razgovor, a ponekad i koji poslušani CD razmijenimo iskustva i razgovaramo ne samo o hi-fi-ju već i o životu uopće.

  12. veljače 2008.
O štetnom utjecaju solarnih erupcija i elektromagnetskih zračenja čitao sam još prije nekoliko godina u časopisu American science. Igrom slučaja nedavno sam naišao na film iz produkcije National geografic o istoj temi te ga pogledao. Naime, na našem suncu zbivaju se svakodnevne erupcije, koje kulminiraju u donekle pravilnim cikulusima svakih 11 godina, te mjesečnim cikulusima od 27 dana, a u skladu sa sa 27. dnevnim ritmom okretanja zemlje u odnosu na sunce. Nadalje je u filmu rečeno da je zadnja velika erupcija i elektromagnetski sunčani vjetar bio 1989. i 2000. god. Danas se ista pojava svakodnevno prati pomoću satelita, te se daju 7 dnevna i 30 dnevna izvješća od strane NASA-e. Naime, Zemlju od elektromagnetskog vjetra donekle štiti njen magnetski omotač, međutim u slučajevima ekstremnih udara može doći do poremećaja u sistemima za opskrbu električnom energijom kao i telekomunikacijskim sustavima, a što se je vec događalo u bližoj povijesti. Isto zračenje je zasigurno pogubno i od utjecaja za naše elektroničke uređaje preko kojih slušamo glazbu. Glede rečenog, može biti i da se oscilacije u kvaliteti reprodukcije naših sistema dešavaju u skladu s istim ritmom oscilacija. Utoliko sam i mišljenja da Schumanov rezonator, o kojem sam svojedobno pisao uistinu ima pozitivan utjecaj na mikrokolinu naših domova u pogledu zdravlja, a isto tako i kavlitete zvuka. Navodno se takav Scumanov rezonator koristi i u svemirskim letovim sa posadom, koji ih onda štiti od štetnih radijacija u svemirskim brodovima.

  18. veljače 2008.
Neki dan na kavi sa Kikijem u «Sedmici», povela se je diskusija o percepciji slušnog iskustva u kućnim uvjetima. Naime, iz razgovora se dalo zaključiti da postoje dva osnovna načina prezentiranja glazbenog iskustva reprodukcije u našim domovima. Jedna verzija je da vas glazbeni zapis navede na osjećaj da ste preneseni u prostor u kojem je snimka nastala, dok je drugi pristup da glazbenike dovede u vašu sobu. U raznim razgovorima sa više audifila dade se naslutiti da odluka, kojem pristupu i stavu cete se prikloniti nije određena jednoznačno kao jedino ispravna. Moj i Kikijev stav oko istog pitanja je da više želimo, da nas poput vremenoplova reproducirana glazba koju slušamo na nekom od sistema, navede na pomisao i dojam da se nalazimo u prostoru u kojem je glazbeni zapis nastao. Jasno da se ovisno o snimci i prostoru, bilo to koncertna dvorana ili studio, u većini slučajeva jasno dade prepoznati u kojem prostoru je snimka nastala. Glede rečenog Kiki je spomenuo i iskustva brojnih audiofila koji zapažaju da FM prijem na tunerima, može biti u nekim pogledima i superioran ostalim medijima. Jasno da treba uvažiti limite koje nam UKV val može pružiti, ali mogu i osobno svjedočiti da poneki glazbeni doživljaj slušan uživo s direktnim prijenosom može dočarati u mnogočemu GESTALT glazbe na takav način da to ne možemo, ili samo rijetko možemo doživjeti pomoću drugih medija. Utoliko tuner ne treba smatrati nikako inferiornim izvorom zvuka.

  20. veljače 2008.
Jučer sam se družio s prijateljem Đivom i ponovo smo komentirali slušajući CD Gianmarie Teste, talijanskog kantautora, kako se radi i o vrhunskoj kantautorskoj glazbi, a također i predobroj talijanskoj produkciji CD-a. Nadalje mogu reći da sam sa raznih strana čuo komentare oko mojih rečenica napisanih u svezi utjecaja Hydre i drugih kondicionera struje. Naime čini se da isti napisi nisu shvaćeni kao dobronamjerni i iskreni, već se govori i da nekome kvarim posao oko prodaje istih uređaja, bilo rabljenih ili novih. Ono što jest istina je činjenica da su moja iskustva osobna, u okvirima vlastitog sistema i prostora i naposlijetku na svakome od onih koji imalo sumnjaju i ustinitost onoga što je napisano preostaje da osobno isprobaju iste uređaje i stekne vlastiti stav oko rečenog. Isto tako ne treba zanemariti činjenicu da tijekom proba i prikupljanja slušnih iskustava nisam niti na trenutak pomislio o prodaji svoje Hydre 6, već dovoljno govori da napisano nije u negativnoj konotaciji, već nasuprot. Glede rečenog isto tako sam napisao da se je uključivanjem mojeg CD-a na Hydru 6 zapaženo dodatno poboljšanje zvuka, što je samo potvrda da su isti uređaji za preporučiti za linijske komponente. Eto toliko o iskustvima sa konkretnom Hydrom 6.
U subotu smo Đivo i ja bili u Black Master slušaonici i mogu slobodno ustvrditi da je Black Master koncipiran na način da je njegov zvuk vrlo uvjerljiv i da konkurira mnogo skupljim zvučnicima. Ono što je za pohvaliti, a to neki neće priznati, je činjenica da se s komponentama relativno umjerenih cijena dade sastaviti sistem koji u potpunosti ispravno svira. Treba uvažiti i one audiofile koji pate za ultraskupim komponentama poznatih brandova, ali isto tako se pri tome nazire doza samozadovoljstva već samim osjećajem važnosti da posjeduju taj i taj uređaj. Međutim, čini mi se da je pravo umijeće složiti vrhunski zvučnik, bez da morate pritom posegnuti za velikim kreditom ili nasljedstvom, a što je u dotičnom slučaju konstuktor Black Mastera postigao.