AUDIO DNEVNIK

vol. 10


  tekst: Dean Baričić, veljača 2007
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  19. listopada 2006.
Prošle subote posjetio sam hotel Esplanadu te se susreo s hrvatskom prezentacijom firme Wilson audio. Mogu reći da mi se ideja o prezentaciji sistema tog ranga vrlo svidjela. Na prezentaciji su prisutni imali prilike čuti manji sistem sa Sophia zvučnicima, Nad elektronikom i Sumić kabelima. Kao veliki sistem je svirao Watt Puppy 8 s Hovland elektronikom i Accuphase CD playerom. Kako sam čuo komentare posjetitelja, veće iznenađenje je bilo slušanje manjeg sistema s relativno jeftinom elektronikom. Sve u svemu, ovo je rijedak i hvalevrijedan pokušaj, kako se izrazio Milan Rupić, da se izađe iz učmalosti naše audio scene.


Nadalje, jučer sam u knjižari naletio na BBC produkciju velikih kompozitora - dokumentarne DVD filmove. Nisam mogao odoliti već samo odmah kupio 4 DVD-a s dokumentarcima o Mahleru, Mozartu, Bachu, Wagneru, Beethovenu i Pucciniju. Uvečer sam pogledao film o Bachu i mogu reći da u svakom slučaju vrijedi 169 kuna koliko košta jedan primjerak.
Čitam jedan kritički osvrt američkog sna (Franck Banner). Da li se danas prodaje samo proizvod ili se u paketu prodaje i san o sreći koja vas treba ispuniti kupovinom određenog proizvoda. Činjenica je da je potrošačka kultura opčeprihvaćena i popularana. Međutim, epidemija duševnih bolesti pokazuje da postoji strašan jaz između onoga što čovjek misli da osjeća i onoga što on uistinu osjeća. Napadnuti smo neprekinutom propagandom mašinerije reklamiranja, u stvari ljudi sebe za određeno vrijeme mogu i uvjeriti da su sretni. Ali na kraju se ispostavlja račun i rekao bih da sreća može doći samo od ljudi a ne od stvari. Time ne mislim da se treba potpuno odreći materijalnih zadovoljstava i određene mjere udobnosti, jer nitko nije sretan ako je gladan ili bez krova. Ali činjenica je da stvari mogu stvoriti samo preduvjete za sreću, a nikako je ne mogu zamijeniti. Sagledavajući ove misli u svjetlu našeg hobija, mogu zaključiti da pre pre skupi sistemi ne znače i povećano zadovoljstvo s čujnim doživljajem.
Mogu također posvjedočiti da sam kod odluke da odustanem od kupnje Mementa shvatio da bi me opterećenje kreditom koji bi potrošio na njihovu kupnju toliko smetalo da ne bih istinski uživao u njegovom zvuku i izgledu, a ponajviše znajući koliku cijenu za njih moram platiti. U stvari, sve ima svoju cijenu, bar kada se radi o materijalnim stvarima, međutim najvrijednije stvari u životu ne možete kupiti. Zdravlje možemo popraviti boljom ishranom i kvalitetnijim životom, majčin osmjeh i uopće ljubav ne možemo kupiti. Zrak koji dišemo kao i sunčane zrake i kišne kapi nisu predmeti kupoprodaje, a i život smo naposlijetku svi mi dobili na dar, iako se danas sa životima trguje - s time bih završio ove misli koje su većini nas sigurno predobro poznate.

  23. listopada 2006.
U subotu smo supruga i ja bili na predstavi Brat magarac u ZKM-u, a koju smo namjeravali pogledati već godinama. Meni se iskreno rečeno predstava nije dopala. Naime, Sv. Franjo mi je u istoj predstavi previše prikazan kao norec ili bena koja se zanosi siromaštvom, a bez dublje poruke što to siromaštvo znači i predstavlja. U tom ozračju mislim da je važno odreći se nekih važnih stvari u životu da ih potom zadobijemo u punini. Primjerice, odričući se vrhunskog zvuka u smislu traženja savršenstva donekle olakšava sam pristup našem hobiju. Na koji način? Na način da nismo navezani i opterećeni vrhunskom kvalitetom zvuka. O tome sam djelomično več u više navrata razmišljao i pisao. To znači jednostavno da ugodu zvuka mogu doživjeti i na Tivoliju ili starom tranzistoru. To u svakom slučaju ne znači da ne volim dobar zvuk pravog sistema, ali mi to više ne predstavlja imperativ i ograničenje užitka slušanja dobre glazbe.


  Utorak 31. listopada 2006.
Razmišljam s tim u svezi da smo kao i većina zapadnjaka uvelike uvučeni u novo financijsko ropstvo. Kada čovjek pomisli na ropstvo sigurno mu nije milo i ne bi se želio smatrati ničijim robom, pogotovo danas kada se sve vrste sloboda navelike uzdižu na pijedestal dostignuća novog vremena. Razmislite malo, da li samo proklamiranje slobode ustvari znači slobodu u punom smislu te riječi? Ne treba zaboraviti da sloboda i obvezuje na odgovornost. Pitam se da li ljudi rado žele prihvatiti vlastitu odgovornost. Nisam baš siguran u to. Kaže jedan indijski mislitelj da postoji suptilni strah od slobode i na određeni način svatko želi biti rob. Svatko naravno govori o slobodi, ali malo tek ima hrabrosti biti zaista slobodan jer kada si slobodan onda si sam. Ako čovjek ima hrabosti biti sam, može biti slobodan. Kaže nadalje: štogod dobijete, to će vam dosaditi, a štogod ne dobijete za time čete čeznuti. Zapravo, robovi čeznu za slobodom, a slobodni ljudi pokušavaju opet biti robovi. Adam i Eva su kušali stablo spoznaje i bili izgnani iz Raja. Da li je cijena slobode bila izgnanstvo iz Raja. Kako piše u Bibliji, čovjek se posramio potom svoje razgoličenosti i bježao od Boga. Da li i današnji čovjek i danas u sramu bježi od svojeg Stvoritelja. Sigurno je da nas vlastita savjest, ma koliko mislili da je možemo zavarati, prati na svakom koraku, pri svakoj misli ili činu. Prljava savjest nam donosi iskonski strah i nesigurnost, jer Adam i Eva su u strahu prognani iz Raja. Naposlijetku treba reći da je tek Isus pomirio palog Adama i Evu s Bogom i to na način da je za sve ljude otkupio grijehe. Meni osobno to znači da se u sakramentu Ispovjedi i mi ponovo pomirujemo s Bogom i tada, ako je sakrament ostvaren u punom smislu pokajanja možemo bar za trenutak osjetiti blaženstvo pomirenja i mir u vlastitoj duši. Ova razmišljanja nemaju direktnu vezu s audio hobijem, ali posredno sve ima neku povezanost. Da li čovjek može uživati u slušanju glazbe, a da nema mira u srcu? Da li čovjek može mirno spavati ako je nepomiren sa svojom ženom, djetetom, susjedom ili poslodavcem? Na određeni način osjećam o čemu mogu i osobno svjedočiti da današnji svijet, ovaj u kojem živim i radim osjećam kao vučju jazbinu. I kako se kaže u Svetom pismu, čovjek će postati čovjeku vuk. To sigurno nije nalik na oazu mira i blagostanja o kojem današnja i prošle generacije sanjale. Ustvari nastoječi stvoriti Raj na zemlji čini mi se da smo sve bliže paklu. Paklu nemira, nesigurnosti, duševne rastrojenosti, nezadovoljstva, depresije, bolesti, kao i katastrofalnim klimatološkim prilikama i kataklizmama. Postavljam si pitanje, koji je izlaz iz takvog stanja? Pada mi na pamet misao da je možda nužno da čovječansto dotakne krajnje dno da bi doživilo preporod i uzlet Duše.
Prije nešto više od tjedan dana na oglas za pranje ploča mi se javio gospodin Franko. Čovjek mi se odmah dopao, a pogotovo kada sam vidio koliku pažnju i ljubav posvećuje vinilu, tako da se s pravom može nazvati kolekcionarom kako mu i piše na posjetnici.
Osvrnuo bih se na prošlog vikenda održani Audio video sajam u Sheratonu samo jednom kratkom rečenicom, a to je: iznenađenje sajma bila je prezentacija Black Mastera i Sumić kabela! Ostali sistemi? Vec viđeno, preslušano. No u svakom slučaju, sajam je prilika sresti ljude koje inače ne viđate baš često. U stvari, moja očekivanja sajma su bila više suzdržana nego euforična u nastojanjima da bi se na sajmu nešto specijalno trebalo čuti ili dogoditi.


  11. studenog 2006.
Čitao sam na nekoj internetskoj stranici da se u Americi organiziraju atraktivni izleti na mjesta potpune tišine u prirodi. Pitam se da li je današnjem čovjeku koji živi u gradskoj vrevi jednostavna potreba osjetiti «zvuk« tišine. Pomišljam pri tome da su mi pri slušanju glazbe, kako ju danas percipiram, osobito dragi i uzbudljivi tihi pasaži neke klasične kompozicije ili jednostavo osjet stanke u kojem trenutku čovjek jednostavno ostaje bez daha, očekujuči što če se desiti iza te tišine ili stanke. Na određeni način potraga i potreba za tišinom znači i potragu za unutarnjim prostorom tišine, do mjesta Božjeg na kojem sam Bog prebiva u nama. Nadalje bih spomenuo jednu misao koju sam zapazio u nedavno pročitanoj knjižici Anselma Gruna pod nazivom "Voditi ljude - buditi život". Misao kaže: «Ako čovjek sve čini u pravo vrijeme, to koristi njemu samome. Pravo vrijeme u kojem se dobiva ono što je potrebno i u koje se može tražiti ono što je nužno stvara mirnu i jasnu klimu života».
Po mojem mišljenju upravo mi glazba osobno služi za premoštenje i stvaranje odmaka od onoga na što sam navezan i čime sam svakodnevno opterečen... i mišljenja sam da isto može biti putokaz mnogima koji su previše opterečeni, što danas i nije teško biti.
U subotu sam s Goranom posjetio Mirkeca. Sistem koji je Mirkec izgradio na temelju Unico Unison Research pojačala, Rega Planet CD playera, Thorens TD 160 gramofona, Ortofon zvučnice za 200 Eura i Triangle Celius zvučnika je po mom skromnom sudu dovoljno dobar da bih ga i osobno mogao dulje vrijeme slušati i uživati u glazbi. Budžet koji je stavljen u ovaj sistem je u usporedbi s mojim puno skromniji, a rezultat je živa, dinamična i poletna glazba koja dopire iz ovog sistema. To mi samo potvrđuje misao da se i s relativno skromnim sistemom dade izvuči puno, jer komponente su jednostavno dobro i logično posložene.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare Dnevnik vol. 10.
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti.