AUDIO ANTOLOGIJA, VOL. 12

uvodna riječ urednika: ovi tekstovi su nastali kao rezultat dopisivanja dvojice dugogodišnjih audiofila i prijatelja, njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao autentičnost. Tekstovi su bezvremenski, duhoviti, iskreni, poučni i - antologijski. Uvjeren sam da ćete uživati čitajujući ih! Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu stavovi redakcije Audio Pulsa.

Zdravo prijatelju!

Želim ti prenijeti konačni zaključak vezano za zvuk mog starog i novog pojačala. Dakle, novo pojačalo sam kupio prebrzo i na slijepo, vjerujući mom uvjerenju da se s brdom love dolazi i do brda neke nove kvalitete. Sasvim je sigurno da sam postupio po principu "vruće mušterije", ušao sam u kupovinu skupog uređaja prateći svoju želju za brzim rješenjem svih problema mog audio sustava. Umjesto da sam bio strpljiviji, više pazio na sinergiju i težio strpljivijoj i analitičnijoj kupnji.

I da odmah pređem na zaključak: imao sam više sreće nego pameti - najblaže rečeno!

Moje staro pojačalo radi jako dobro, upravo kako je to tvoje talentirano uho uspjelo čuti u svega dvadesetak minuta. Moj sustav sa starim pojačalom radi jako dobro - a ako se tome pridoda i njegova cijena koštanja - onda mogu sa sigurnošću reći da se radi o "best buy" pojačalu (taj epitet se prečesto upotrebljava u audio recenzijama). Dakle, mogao sam bez problema ostati i pri starom pojačalu.

Staro pojačalo radi bolje u bas području, a novo pojačalo je bolje u srednjim i višim frekvencijama. Staro pojačalo ima mekši, ofarbaniji i zaobljeniji zvuk, ono liči na zvuk lampaškog pojačala.

Što se kod mene dogodilo? Bio sam kupio novo pojačalo, pri kupnji je adrenalin radio sto na sat. I naravno, nakon tri ili četiri mjeseca (toliko traje sreća i ushićenje zbog novo kupljene igračke!) adrenalin je popustio, a nastupilo je nezadovoljstvo i preispitivanje. Kao i uvijek, najveći neprijatelj nas audiofila je - naša glava. Međutim, što se tada dogodilo? Odlučio sam drastično primijeniti stvari u svojoj sobi – zaokrenuo sam položaj zvučnika za 90 stupnjeva, postavio sam ih na uži zid. Ta ideja je spasila stvar!

Što se dogodilo? Deficitarnost bas područja kod novog pojačala je - jednostavno nestala. Poslušao sam i kako zvuči staro pojačalo u toj novoj postavi zvučnika. Začudo, zvuk je bio izrazito loš (?).

Sve u svemu, novo pojačalo zvuči otvorenije i detaljnije, s više zraka, a bas je čvršći i dublji od starog pojačala. U međuvremenu sam puno naučio i o akustici prostora. U svojoj sam gluposti imao sreće! Iako sam često znao govoriti da je soba najvažniji dio audio sustava, očito da nisam bio svjestan koliko je to u stvari istina.

Pozdrav, čujemo se za par dana!

... par dana kasnije...

Ciao,

još jednom ti ponavljam (da budeš miran), svi komentari koje mi daješ me ne vrijeđaju, ja cijenim iskrenost i direktnost tvojih komentara! Dakle, kupovina novog pojačala je upitna samo iz razloga što već i staro pojačalo svira jako dobro. Nakon višetjednih slušanja, moj je zaključak da novo pojačalo svira superiornije od starog: bas je čvršći i dublji, zvuk ima više zraka, a visoki su otvoreniji i analitičniji. Staro pojačalo zvuči ofarbanije, novo pojačalo ima prirodniji zvuk. I možda baš u tom grmu leži zec – ljudski mozak često naginje ofarbanijem zvuku koji je slađi i topliji. Međutim, meni se takav zvuk ipak ne sviđa. Takav zvuk je ugodniji, ali mi nedostaje zraka i jasnoće.

Predlažem ti, idući put kad me posjetiš, da zajedno napravimo A/B starog i novog pojačala. Dva para ušiju će čuti više nego jedan par. Ljudi oko nas često s većom lakoćom i objektivnošću sagledavaju naše vlastite situacije nego mi sami. To je jedna velika istina.

Čujemo se!

... par dana kasnije...

Dragi prijatelju,

iskreno ti hvala za tvoje tople riječi u vezi moje mace koje više nema. Vrlo brzo sam uočio kako je ljudima koji nemaju kućnog ljubimca teško razumijeti moju bol. Ljudi su se većinom smijali ili čudili kada bih im rekao da smo na liječenje mace potrošili 300 eura u 10 dana. Općenito nas ovo društvo uči da su životinje bića nižeg reda. Koji ego trip! Životinje imaju svoju dimenziju koja nije inferiornija od ljudske, naprotiv, životinje su u mnogočemu superironije nama ljudima. U 11 godina življenja s tom macom naučio sam mnogo toga. Imao je sposobnost da momentalno raspozna tko je loš ili dobar čovjek, cijenio je život i živa bića oko sebe više nego što sam ja u stanju to raditi. Kada sam bio bolestan nikada se nije odvajao od mog kreveta, često bi i preskočio svoju klopu samo da bude uz mene. Uzvraćao mi je ljubav u iskrenijoj i većoj količini od ljudi. Nakon 11 godina plemenitog suživota, ostao je beskrajni ponor praznine. Jednostavno sam samo tužan, svugdje ga po stanu vidim i čujem, to druženje mi je značilo više od većine ljudi koje sam u životu sreo.

Vratimo se na naš hi-fi hobi. Žao mi je da je Nikola financijski prisiljen prodati svoj sistem. Ali vidim da ima rezervu u drugom, manjem sistemu. Da nisam potrošio lovu na novo pojačalo, vrlo vjerojatno bih ja kupio njegov sistem. Bojim se da će mu trebati puno strpljenja i živaca da naleti na pravog kupca.

Općenito govoreći, ti i ja činimo grešku u koracima. Radi se o tome da mi očekujemo da ćemo od audio uređaja (poradi njihovih dobrih karakteristika) dobiti emociju sreće, ne shvaćajući pritom da emociju sreće može pružiti isključivo muzika (ako u sebi nosi te karakteristike). Sistem - sam po sebi - nikako. Budući da smo itekako naslušani različitih sistema i uređaja (dakle, naš spremnik za emocije je u tom pogledu napunjen), s vremenom nam je sve teže osjetiti ljepotu pri slušanju muzike. A i dobre muzike je manje od loše, i nije nimalo lako otkriti i osjetiti nešto novo i dobro. Onda taj nedostatak nesvjesno prebacujemo na sistem i od njega očekujemo nešto što on po definiciji svojeg postojanja uopće ne posjeduje. Ljepotu posjeduje samo dobro skladano djelo. Sigurno da je dobar zvuk i dobar sistem jedan veliki izvor zadovoljstva, ali moralo bi nam biti jasno da se pojam sreće i dubokog ispunjavanja duše može očekivati samo od muzike. A osjećaj sreće se može dogoditi, kako smo se mnogo puta uvjerili, i kada slušaš uređaj koji košta pedeset eura.

... par dana kasnije...

Ciao,

pitam sam se – zašto mi imamo potrebu stalno nešto mijenjati u svojim sistemima?

Naravno, prvi odgovor je psihološke naravi. Ljudi su ovce, pa i mi. Dobre recenzije, laskave priče, "nova" tehnologija, "predimenzionirani" trafoi... Industrija konzumacije vrlo umješno funkcionira. Nije to čudo, čudo je da mi stalno vjerujemo da se N-ta verzija na istu električnu shemu i zadanosti može suštinski razlikovati od milijun prethodnih. Iako nam prosta logika kaže da je to nemoguće, ipak krak marketinške hobotnice uspije doprijeti do nas i odmah smo gotovi, odmah povjerujemo da je nemoguće ipak - moguće. Krajnji rezultat je brdo potrošene love i daljnji lov na vjetrenjače.

Drugi odgovor je nešto objektivniji. Pomaka u zvuku ima, samo što od određenog stupnja pa nadalje promjene bivaju sve sitnije, a nule sve brojnije. Što ideš više, to je nula sve više, a razlike u zvuku su sve manje. Drugim riječima, za male razlike u zvuku ćeš platiti puno love.

Gdje je gornja, najviša granica zvuka, njegov maksimum? Zamisli da u džepu imaš milijun dolara. Za te novce složi audio sistem. Što si dobio? Dobio si, sigurno, sistem koji obara s nogu. Međutim, može li i bolje od toga??! Mislim da ne. Došao si do vrha. Došao si do gornje granice zvuka. Nema naprijed.

A gdje je donja granica, pitam te ja? Ja tu granicu ne mogu odrediti. No, činjenica je da se i za sveukupno 2 ili 3.000 eura može složiti odličan audio sustav.

Pozdrav!

... par dana kasnije...

Bok!

Što se mog novog pojačala tiče (i općenito zvuka mog sustava), sljedeći puta moraš ostati i poslušati malo duže jer mi se čini da si stekao krivi dojam. Naravno, zvuk je poput izbora žena, jela i odijela. Možda ti se i neće svidjeti, ali ćeš barem imati objektivniju sliku. Tom prilikom ćemo isprobati i staro pojačalo te zatvoriti to poglavlje s konkretnim saznanjem, kakvo god ono bilo.

Vjerojatno se pitaš što meni fali u zvuku mog sustava? Skoro ništa! Koji put mi fali više basa, ali to zavisi od snimke. Eventualno ponekad razmišljam o kupnji pasivnog subca. Taj "više" je samo infantilna želja za igrom i promjenom.

Sinoć, kada si me nazvao, na ZG3 je bio Prvi koncert za klavir i orkestar (Chopin, Bečki simf. Orkestar, Gillels za klavirom). Osim izvedbe, i zvuk je bio naprosto fantastičan! Bez suba, bez đinđica, bez skupih kabela, bez solarnih prdeža, bez moždanih iluzija i fatamorgana.

Još da te podsjetim na moju probu ekvilajzera, s njime sam mogao tako lako i jednostavno utjecati na različitost snimaka, a zvučni rezultat je bio očaravajući! U memoriju ekvilajzera možeš spremiti desetak zvukova koje si sam namjestio i po potrebi ih uključiti ili isključiti kada ti u snimci fali ovoga ili onoga. Pitam se zašto ga već nisam kupio. Jedan od tih uređaja je prije 3 godine u Kanadi dobio etiketu “Best Buy”, a dotični novinar je rekao da će mnoge tvornice klasičnih stereo uređaja zatvoriti vrata ako ti uređaji postanu popularni. Znam da si skeptičan naspram tih stvarčica, ali uvjeravam te da sjajno rade.

Pozdrav do idućeg puta!