AUDIO ANTOLOGIJA: VOL. 11

uvodna riječ urednika: ovi tekstovi su nastali kao rezultat dopisivanja dvojice dugogodišnjih audiofila i prijatelja, a njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao autentičnost. Tekstovi su bezvremenski, duhoviti, iskreni, poučni i - antologijski. Uvjeren sam da ćete uživati čitajujući ih! Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu stavovi redakcije Audio Pulsa.

Ciao prijatelju,

ja već danima na internetu tragam za informacijama o akustici prostora, i prošetao sam kroz mnogobrojne članke - od brojnih članaka o zvuku, načinu na koji se on kreće i nastaje, pa do analize različitih materijala i dimenzija prostorija, od profi studija do kućnih slušaonica, od fizike zvuka do psihologije i auto sugestije...

Vrlo interesantan dio je onaj u kojemu se spominje da na tržištu postoji nekoliko vrhunskih "kućnih" ekvilajzera (skupi su, a i zahtijevaju kućni kompjutor za postavljanje u prostoru). U članku se kaže i ovo: „Kada bi se distribucija i tržište tih sprava proširilo, mnoge tvornice klasičnih audio uređaja bi ubrzo zatvorile vrata!“ Kaže se da te sprave funkcioniraju jako dobro, da na jedan prirodan način mijenjaju i korigiraju bilo koju prostoriju, tj. ono što ta prostorija sa svim svojim datostima iskrivljuje u zvuku Hi-Fi sustava. Ako malo bolje razmisliš, to je upravo identičan pristup koji mi plaćamo kupovinom novih uređaja. Razlika je "samo" u tome što su mogućnosti ekvilajzera stotinu puta veće, a sve (ili skoro sve) se riješi u par dana. Nemoj sada misliti da sam poludio za ekvilajzerima, samo ti prenosim informacije.

Vrlo zgodan bio je i članak u kojemu je ekipa liječnika izvela "sound-placebo eksperiment". Rezultati su bili nevjerojatni, koliko i indikativni za nas koji o cijeloj toj priči razmišljamo/sanjarimo/čujemo/ne-čujemo, mjerimo sunčeve eksplozije i vlagu u prostoriji, zagledavamo se na protok struje itd. Dakle, mnogobrojnim pacijentima su pustili jedan kompleksan šum i zatražili od njih da na papir napišu da li se melodija jedne vrlo poznate pjesme, a koju su oni "utkali" u taj šum, nalazi na početku ili na kraju tog šuma. Šum je ukupno trajao oko 3,5 min, a 75% "bolesnika" je odgovorilo da je snimak ubačen u šum, da su ga jasno čuli i samo su se mimoilazili u tome je li bio na početku (njih oko 40% ga je čulo na početku) ili na kraju. 25% ispitanika nije uopće čula melodiju u šumu. Naravno, u šum nije bila ubačena NIKAKVA melodija.

Pozdrav tebi i tvojoj obitelji!

… par dana kasnije…

Zdravo,

hvala ti za informacije u vezi onih zvučnika. Nisam imao pojma o čemu se radi. Budući da obojica imamo sličnih problema s donjim frekvencijama, ja ponešto više od tebe, već neko vrijeme sanjarim o jednom paru samostojećih zvučnika koji bi svojim gabaritima lakše ispunjavali moju veliku sobu. Ne znam da li se radi o stvarnoj potrebi ili tek o želji koja će me uskoro možda i proći.

Suštinsko pitanje je što to mi želimo, tj. da li smo uopće svjesni karaktera tih naših želja. Najvjerojatniji odgovor je: nismo i teško da možemo biti svjesni, s najboljom voljom i s "najčistijim" ušima. Iako ovog prvog nikad ne nedostaje, što se tiče ušiju i sluha, kolikogod ja to teško samom sebi mogu objasniti i prihvatiti, sasvim sigurno da kada bih otišao na jednu audiometriju - rezultati bi bili zapanjujuće porazni. Uostalom, i da nisam prošao kroz toliko saobraćajnih nesreća, lomova i neuspjelih operacija nosa, dovoljna je sama činjenica da sam prešao pedesetu. Ta donja frekvencija i njezini harmonici su mi još kao klincu često nedostajali, ali stvari su se itekako popravile s mojim novim pojačalom.

Sam akt promjene bilo koje audio komponente nosi sa sobom i objektivnu i subjektivnu promjenu. Sasvim je sigurno da u 99% slučajeva audiofil na promjenu reagira pozitivno pa čuje i što se može i što se ne može čuti. To zadovoljstvo traje od par tjedna do par mjeseci. I osim što čovjek biva olakšan za par hiljada nečega, u stvarnosti se glavičak nezadovoljstva pojavi upravo tamo gdje je izgledalo da je nestao. Kako je jedan francuski hifista vrlo točno konstatirao: "U hifi svijetu postoje samo dvije vrste poboljšanja zvuka, ono bitno i ono nebitno. I jedno i drugo su stvarna poboljšanja. Osim što bitno poboljšanje nastavi trajati, a ono nebitno ispari nakon nekog vremena. A u početku nam se oba oboljšanja čine realnima."

Ja sam stvarno zadovoljan s "mojim" zvukom. U ovoj novoj poziciji zvučnika u najvećem dijelu ne mogu uočiti da mi nešto nedostaje iz prostog razloga što stvarno ne nedostaje. A onda dođe neki snimak, pa neki dan, pa neko čudno stanje duše, a kola odu u p.m. - novčanik se otvara, a prvi iole sposoban trgovac se slobodno poslužuje s mojim mukom zarađenim parama.

Pozdrav, B

… par dana kasnije…

Dragi moj,

hvala ti što si me neki dan posjetio na slušancu. Postoje samo dvije vrste kritike: sebično-ljubomorno i prijateljsko-dobronamjerna. Jedna od prvih stvari koje sam uočio kod tebe je tvoj trud da budeš maksimalno iskren, meni je to drago, taman da me iskritiziraš skroz-naskroz! Nije mi bitno da ja budem u pravu, bitnije mi je da si ti taj koji je nešto uočio jer mi s tvojim kutem gledanja ukazuješ na nešto što ja nisam bio u stanju uočiti. Prijateljska i iskrena kritika je jedno veliko bogatstvo i nikada se na nikakvu tvoju kritiku neću uvrijediti. Ti si stava da sam s prijašnjim pojačalom imao bolji zvuk, a ja cijenim tu tvoju iskrenost. Moje prijašnje pojačalo sada većinu vremena stoji u ormaru i sakuplja prašinu. Nisam ga ni pokušao prodati, naprosto ga ne želim nekome prodati za nikakvu lovu.

Zanimalo bi me da zajedno napravimo AB test, prijašnje pojačalo kontra novog pojačala. Što se i da li se išta STVARNO promijenilo s novim pojačalom. A i sam znaš da sam ga papreno platio. Rezultat tog testa me stvarno zanima i veseli, pa makar i da prijašnje pojačalo ispadne pobjednik.

Pozdrav, B

… par dana kasnije…

Zdravo,

sinoć je do mene svratio prijatelj koji se bavi ozvučenjem koncerata. Zamolio sam ga da dođe do mene s digitalnim ekvilajzerom, zanimalo me da isprobamo kako on radi u mom sustavu. Donio je taj jedan mali DBX uređaj s kojim on ekvlizira manje dvorane. Uređaj je koštao 1800 kn, mikrofon je koštao 350 kn, a kabeli par stotina kn. Sve u svemu, prosječni hifista bi na tu opremu gledao s visine i u dubokoj nevjerici. I ja sam imao skeptičan stav na početku. Instalacija uređaja je trajala 10 minuta, mjerenje šuma i prostorije oko 5 minuta, i onda je sve krenulo. Sjeo sam na mjesto gdje smo postavili mikrofon, a on je sjedio pored sistema i prebacivao čas na ekvilajzer, a čas bi ga isključio.

Bilo je vrlo interesantno vidjeti kako je uređaj "čuo" prostoriju, na grafikonu se točno vidjelo što je ispravljao. Donje frkvencije je podigao, srednju frekvenciju nije uopće dirao, a podigao je i dio visokih. Da ne ulazim u detalje, rezultat je bio takav da je bas bio puniji i točniji, a visoki i srednji su dobili zraka. Neću ti dosađivati s detaljima, samo ću zaključiti ovo - osnovno mjerenje je trajalo 15 minuta, to je najbaznija i najgrublja korekcija koju smo izvršili. Mogućnosti ekvilajzera su neusporedivo kompleksnije i finije, trebalo bi od 3 do 5 dana da se sve frekvencije podese prema sobi (tj. prema ukusu slušatelja). Svaki dio frekvencijskog spektra se može podešavati frekvenciju po frekvenciju, i to pukim pomakom dugmića. A display ti odmah pokaže što radiš i kakav zvuk izlazi van.

Taj prijatelj mi je napomenuo i da svaka korekcija zahtjeva dizanje slušatelja i odlazak do sistema – a to je loše jer ta stanka od par desetina sekundi mijenja psiho-akustični efekt u mozgu. Stoga mi je savjetovao da si dam napraviti dugačke kabele (cijena takvih kabela je cca. 150-200 kn). Savjetovao je da se sprava drži u krilu, a da se korekcije vrše bez fizičkih pomaka.

Sve ovo ti pišem kao vrlo šturi opis jučer doživljenog, nemam nikakvu namjeru trošiti niti kupovati nove sprave, ali je bilo vrlo poučno. Uz napomenu da novi ekvilajzer ne košta više od 200 ili 300 eur.

Pozdrav, B

… par dana kasnije …

Ciao,

prošlu subotu sam testirao staro pojačalo kontra novog. Poslušao sam površno samo dvije pjesme, a zvuk sa starog pojačala je bio začuđujuće dobar. Ta činjenica me toliko razočarala da sam otvorio bocu vina čije se dno vrlo brzo ukazalo...

Život je jedan niz početaka. Kada ti se učini da si negdje stigao - upravo shvatiš da si opet na početku. Taj osjećaj mačke koja lovi svoj rep nije nimalo ugodan. Drugim riječima, ja sam platio veliku sumu novaca da bih dobio nešto što funkcionira gore od onoga što sam već imao kući! Zašto li se to desilo?

Što se tiče ljubomore i zavisti spram tuđih zvukova i tuđih uređaja, barem sam od toga cijepljen. Jednostavno mi nikada nije ni palo na pamet da uspoređujem svoje s tuđim (zato i tako rijetko slušam druge sisteme), a kamoli da nekome zavidim na njegovom sustavu ili da očekujem da se netko divi mojem. Tuđi sistemi i tuđe mišljenje mi je drago i dobrodošlo, ukoliko vjerujem u iskrenost te osobe. A to je jako rijetko.

Pozdrav!

… par dana kasnije …

Ciao!

Ja volim kuhati jela. Volim kuhati i zvuk! Međutim, nije dovoljno željeti i voljeti kuhanje, potrebno je pravo umijeće. Ono zahtjeva dobro poznavanje namirnica, njihovu kvalitetu i kvantitetu, kemijske sastojke i njihovo ponašanje pri zagrijavanju i pri spajanju s drugim namirnicama, promjene u procesima hlađenja itd. Potom valja naučiti kako te sastojke najbolje međusobno sjediniti, koji začin pridodati, u kojoj količini, što će učiniti dodatak drugog začina, hoće li taj drugi (ili treći) začin prevladati ili će se sljubiti s preostala dva itd. Kada se sve to naučilo, potom valja pristupiti praksi, nabiti si kuharski šešir na glavu, obući prikladno kuharsko odijelo, zavrnuti rukave i - raditi, raditi, raditi. Cijeli taj proces traje godinama i desetljećima. Tek nakon toga se za dotičnu čovjeka može reći da je postao pravi kuhar.

A što radi jedan kuhar zvuka? Koliko si je dao truda da nauči osnovne kemijske sastojke namirnica i začina? Koliko poznaje proces njihova spajanja? Odgovor potražimo u vlastitom iskustvu, tada će puno toga biti jasnije. Prosječan kuhar zvuka u većini slučajeva nema pojma od čega je što sačinjeno, još manje zna kako se razni sastojci ponašaju pri spajanju, zagrijavanju, termičkim i inim promjenama. Nema pojma ni da svaka drugačija vrsta posuđa i zdjela za kuhanje pridonosi (ili odnosi) neke kvalitete. Najkraće rečeno, osim vrlo površnih saznanja, mi o zvuku ne znamo - NIŠTA. Poput kuhara koji ne razlikuje piletinu od ribe (osim u njihovim pojavnom obliku), mi "bacamo" i spajamo sastojke jer smo negdje pročitali kako se to čini. Mi ne kuhamo iz glave ili po filingu, mi kuhamo naslijepo. Pritom se povodimo posve krivim logikama, mi zamišljamo da je kvaliteta namirnice leži u njezinoj cijeni. I zato smo spremni platiti nebulozne sume za osnovne sastojke, pokušavajući u cijeni otkriti kvalitetu, postići "bogati" ukus, skuhati predivno i skupo jelo. Ako se ikada i desi da smo uspjeli sljubiti razne stvari i stvoriti nešto jedinstveno (i to pukom srećom ili slučajno!), najčešće nemamo pojma kako je do toga došlo, a i nesposobni smo nešto slično ponoviti. Prijatelju moj, takvi smo ti mi audiofili...

Pozdrav!