AUDIO ANTOLOGIJA
peti dio, 05/2010

Prijatelju zdravo,

još jednom ću probati Jankove strujne kabele, iako mi je slika jasna. Naime, ti kabeli su odlični, pogotovo za ljude koji imaju srednju ili nižu klasu sistema i nemaju strujni filter. Tu se nedvojbeno događaju pozitivna i realna čuda. Mislim da filter za struju, plus ti kabeli, a koji su filter na filter, upravo ne štimaju zajedno. U mojem sistemu - ili filter ili kabeli. Pomak je (samo se treba potrefiti prava kombinacija, tj. koji kabel ćeš staviti i gdje) unutar tih 5-6% u basu i prozračnosti zvučne slike, tj. zraku oko instrumenata. Stvarno mi se čini da je 4.200 kuna puno love za takvo što. Ponavljam, ne pokušavam ušićariti, tj. biti je*en i ostati nevin. Pokušavam tek odvojiti subjektivno od objektivnog.

I hvala ti što si shvatio moju nedoumicu i što si mi potvrdio ono što sam pred "skokom" kvalitete zvuka - a koji je bio impresionistički u smislu par detalja, točkica i boja više - ipak zaključio: nema smisla. Četiri hiljade dvjesto bilo čega, hrvatskih kuna ili indijskih rupija, nije mačji kašalj. U mojem slučaju bi to bila lova bačena kroz prozor. S druge strane, da se s tim kabelima u zvuku desilo išta stvarno bitno, četiri hiljade bilo koje valute bi bilo malo para. Mislim da me razumiješ. Da nemam strujni filter, stvari bi bile drugačije.

Tu se vraćamo na filozofiju (zvuka) stvari. Jako je teško odrediti što je točno i što ima smisla, a što je čisto konzumersko lutanje. Postoje dvije različite dimenzije onoga što od zvuka tražimo: jedna je "tehnička", ona u kojoj je bas prisutniji, visoki prozračniji, dimenzija koja traži hi-fi reprodukciju zvuka na koje je naše uho naviklo slušajući muziku uživo. Druga, posve različita dimenzija je: vlastita (nova) nesposobnost da se doživi muzički ili ini (zvučni) doživljaj. Jedno ima veze s drugim samo u nekakvim "općim" okvirima unutar kojih je normalno da iole bolji zvuk čini i veće zadovoljstvo, tj. olakšava doživljaj emocije muzike. Ali, dalje od "normalno dobrog zvuka" koji ti prenosi SVE ono što ti duša stvarno traži, sve to ostalo postaje vrlo subjektivno, a tu cifre dobijaju jednu, pa i par nula više.

Ozbiljan hifista mora težiti slaganju sustava s kojim će moći doživjeti Muziku iako mu basevi nisu najdublji, iako mu srednji itd, jer najprostije rečeno - bit cijele priče nije doživljaj 5% dubljeg i definiranijeg basa ili 10% visokih koji koštaju x love više. Ako audiofil uđe u "tehničku priču hi-fija", i najmanji postotak poboljšanja zvuka se plaća ZLATOM. I sve skupa te ne vodi do nikakvog doživljaja više - naprotiv, to postaje rupa bez dna.

Ovdje govorimo o dva različita pristupa, o "tehničkom" i "muzičkom" pristupu hi-fiju, o dvije posve različite stvari. A koje se tako lako zamijene... K tome, cifre i cijene proizvoda su nebitne, puno je bitnija sinergija među aparatima, imao sam prilike čuti mnogo loše složenih, a vrlo skupih hi-fi sustava.

Pozdrav!

... par dana kasnije...

Ciao,

sasvim si u pravu kada kažeš da je suludo izgubiti pamet radi moje ego-tripne fiksacije na nekakve detalje u zvuku koji ne idu onako kako bih ja želio. Istina je da sam se u jednom trenutku zanio i da je od prošle jeseni, kada sam krenuo popravljati sound, prošlo i par nervoznih dana. Naime, strujni filter i jedan novi par interkonekta su donijeli 90% onoga što sam očekivao. Ali problemi su počeli kada mi je Jakov donio ta dva strujna kabela - prvih desetak sati slušanja su bili doslovce ČAROBNI. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima, taj prvi dan je mojom sobom plovio zvuk koji ovi zidovi nisu čuli. Drugi dan je bilo sve drugačije, peti isto tako, šesti si i ti imao prilike čuti (brzo ti je dosadio) - Dobri Duh Zvuka je isčeznuo. A Janko je počeo ubrzavati stvari i zvao me i po tri puta dnevno. Naravno da ga ne okrivljujem, žao mi je samo što me sve to iživciralo i pokvarilo dobar filing.

Da ti odgovorim na neka pitanja: ja slušam muziku 2-3 puta tjedno, i u pravu si - isključivo na CD-u. Moj fono-pre ima isključivo ili skoro samo visoke, vjerojatno je i popustio budući da je star preko 25 godina. Ali u drugoj sobi imam još jedan gramofon Sansui sa zvučnicom koja je MM tako da ću preskočiti pre-pre. Bumo vidjeli, tj. čuli.

Jankove kabele sam davno vratio vlasniku i nedoumica je prošla. Istina je da su ti kabeli produbljivali bas, ali u kombinaciji sa strujnim filterom cijela zvučna slika je bila neshvatljiva i nerealna, tj. hibridna, kao u nekoj drugoj dimenziji. Nešto poput prvih CD uređaja u usporedbi s najboljim gramofonima onog doba. Da nisam imao filter, sigurno da bih ih kupio. U nekakvoj srednjoj klasi sistema nema sumnje da podiže sve živo: zvučnu sliku koja ode u dubinu, tj. konačno se osjeti dubina bine, basevi itd. Samo, to ipak nije za mene.

Da, da, tako je lijepo imati A klasu. Jako lijepo, pogotovo ljeti... Moram ti priznati da sam nekoliko ljeta, koje sam silom prilika proveo kod kuće, vrlo ozbiljno razmišljao da čim dođe jesen - PRODAJEM pojačalo i predpojačalo i kupujem BILO ŠTO, samo da nije u A klasi!!! Sasvim sigurno da ću isto pomisliti i ovo ljeto.

Pozdrav!

... par dana kasnije...

Dragi prijatelju,

Da se vratimo na problematiku zvuka. Ono "osnovno" je u itekako jasno: podijelimo zvuk na dvije različite strane: tehničku i psihičku. Jer upravo od te dvije komponente (koliko god one imale svoje nebrojene grane i grančice) se cijela priča u globalu sastoji. I obje su neuhvatljive - jedna malo više, druga malo manje...

Što se tiče tehničke, tj. električne strane, sigurno da je razlika u kvaliteti reprodukcije itekako objektivna i neovisna o psihološkoj dimenziji priče. Konketno, neki uređaji su bolji od drugih, često i neovisno o cijeni. Moj prvi prvcati sistem: Nad 3020 (još ga imam iako ga ne upotrebljavam već 20 godina), Thorens TD 160 B MkII s Grace i Supex iglom i ručkom i zvučnicima AR 28s je TAKO DIVNO zvučao da je to iznenadilo, u ono doba i najokorjelije i profi stručnjake u domeni. Cijeli sistem je koštao današnjih cca 2.000 Eura, ako ne i manje. A razlika između ovog današnjeg sistema je, što se cijene tiče minimalno peterostruka, ali što se zvuka tiče - globalno slušano, nije niti dupla!

Ali neovisno o cijeni, sve to skupa ima jedan limit, jednu granicu koju ne možeš preći pa makar da si i milijarder. A takve milijardere (stvarno milijardere) i njihove uređaje sam imao prilike slušati diljem Europe. Jedan od njih je bio sin poznatog grčkog kompozitora u čijem stanu i studiju sam bio u par navrata. Elem, želim ti reći da je taj sistem zvučao impresivno samo što mu je nešto falilo...

Ostavimo krajnosti i vratimo se u našu normalu: koje god kupili pojačalo, zvučnike ili kabele, UVIJEK nešto dobijemo, ali UVIJEK nešto i izgubimo. I to je stvarnost i krajnja granica svega. Da li se meni ili tebi više sviđa ovaj opseg, zvuk, detalj ili možda nešto drugo ili treće - tu priča postaje POSVE INDIVIDUALNA.

Što se tiče psihološke strane, ona je rastezljivija i od žvakaće gume, još subjektivnija od tehničke. Od raznih psihičkih stanja u kojima se svakodnevno nalazimo, pa sve do naših dobrih ili loših želja... Da ne govorimo o ego-tripovima posjedovanja zvuka i uređaja, pa do promjene slušnih mogućnosti s godinama. Toliko varijanti dobrog (i lošeg) zvuka postoje, da i nije nikakvo čudo da u svemu tome profitira uglavnom - hifi industrija. Kad se nije u stanju prodavati objektivna ljepota, prodaje se surogat, impresija, rekla-kazala, psihološka propaganda, IDEJA o ljepoti. I to je taj drugi limit.

I tu je (bes)kraj priče, ostalo su samo varijacije, igranja, lijepa igranja, ružna igranja - nije bitno - igranja...

A ti postavljaš vrlo dobro, suštinsko pitanje: čemu sva ta probavanja, nezadovoljstva, nerviranja? Zar ne postoje realniji problemi od hi-fija?

Često puta, pogotovo kada mi hi-fi eksperimenti ne bi uspjeli (a to je najčešće!), kada sam bio nezadovoljan i frustriran zvukom, pitao sam samoga sebe što to ja uopće radim? Da li je ono što ja u zvuku tražim samo nepostojeći plod moje mašte ili to što tražim stvarno i postoji ili je to pak plod drugih problema - puno bitnijih problema od kojih nesvjesno bježim? Svatko neka za sebe dade odgovor na ovo pitanje.

Bilo kako bilo, kako sam ti posljednji put rekao, imam jedan zvuk u glavi, imam ideju o zvuku, djelomično i doživljenu. Malo zvuči blesavo, ponešto i prepotentno spram težine i skoro objektivne nemogućnosti realizacije tog zvuka iz moje mašte, ali ako ponovno ne popustim vlastitom Vragu tj. žurbi, nestrpljenju, razmaženom htijenju... Ali ipak se radi o igri, ničemu više. Netko voli nogomet, netko troši vrijeme na ženske (blago njemu), na aute, danas svi troše svoje vrijeme na posao i zaradu, a ja sam izabrao beskonačnu potragu za dobrim zvukom. Ja ga u dobroj mjeri i imam i potpuno se slažem s tobom. Da nije tako, ne bih slušao tako često muziku... Da skratim, probao bih promjenom pojačala doći bliže soundu kojem težim! Radi se o jednom francuskom pojačalu koje sam neki dan slušao, zvuk je bio nevjerojatno ugodan, precizan, detaljan i divan. Mislim da bi svatko konstatirao da se za ovakav zvuk i ovakvu razliku u zvuku stvarno valja pomučiti, naravno - to sve skupa i platiti.

Pozdrav!